NAJGLEDANIJE BLOGOVI

Novi · Najgledanije · Najviše Komentara
Vremenska Linija:
Prikaz 261 od 270 od 388 blog postovi.
Vecera za 5
Pregleda: 351 · Dodano pre: 2074 dana

Tipkajući s ljudima na ovakvim stranicama ponekad se dogodi da s nekim klikneš na prvu poruku. Tako je bilo i s Vladom. Nije to bila poruka za pamćenje niti Bog zna kakav ulet, ali me uhvatio kad sam bila izuzetno dobro raspoložena...

Tipkajući s ljudima na ovakvim stranicama ponekad se dogodi da s nekim klikneš na prvu poruku. Tako je bilo i s Vladom. Nije to bila poruka za pamćenje niti Bog zna kakav ulet, ali me uhvatio kad sam bila izuzetno dobro raspoložena, odmah shvatio da volim šalu i nastavio tim tempom. Bila sam tek nedavno prekinula poprilično ozbiljnu vezu i nije mi bilo ni na kraj pameti da se upuštam u bilo što, ozbiljno ili neozbiljno. Vlado to, srećom, i nije forsirao. Razmijeniti nekoliko poruka dnevno postala je mala slatka navika koja mi je itekako godila. Malo pomalo, nekako smo došli i do razgovora o fotkama. Ne znam više tko je prvi počeo, tko je predložio da ih razmijenimo… Sljedeće čega se sjećam je to da sam beskrajno dugo ostala zuriti u njegovu fotografiju. Iako je bio gotovo desetljeće stariji od mene, imao je onaj slatki dječačko – buntovnički izraz lica, obrijana glava, okice plave da plavlje u životu nisam vidjela i pomalo prkosno napućene usne. Malena alkica u lijevom uhu me izludila do kraja. Kad sam se osvijestila, zatekla sam se kako razmišljam o njemu na način zbog kojeg bi mi bilo jako neugodno da mi je netko kojim slučajem mogao pročitati misli. Željela sam ga. Kratko i jasno. I morala sam ga imati pod svaku cijenu. Sljedeći put kad smo se sreli online, predložila sam susret. Iznenadio se jer sam mu odmah na početku bila rekla da to nije opcija u bliskoj budućnosti, ni s njim, ni s bilo kim drugim. Imala sam na umu kafić u blizini mog stana, ali me on još jednom ugodno iznenadio pozivom na večeru k sebi. Dogovorili smo detalje oko toga gdje i kad. Od tog trenutka nisam ni o čemu drugom razmišljala. Novi crni komplet čipkanog donjeg rublja, istobojne samostojeće čarape, haljina do malo ispod koljena i polusandale s visokom potpeticom. Još jednom sam se prije izlaska iz stana pogledala u ogledalo i zaključila da je to to. Nisam imala problema pronaći adresu, za petnaestak minuta sam se našla pred njegovim vratima. Nekoliko sekundi nakon što sam pozvonila, otvorio je. Zagledali smo se jedno u drugo zaboravljajući si pružiti ruke ili barem reći nešto. U svijetlim trapericama i crnoj majici, bosih nogu, meni je on izgledao kao večera. Zgodan, seksi i tek mrvicu nervozan – baš onakav kakav treba biti. Cijelo vrijeme se ponašao izuzetno džentlmenski. Uz večeru (tjestenina u umaku čiji naziv ne znam ni izgovoriti, a kamoli napisati i butelja finog crnog vina) smo puno razgovarali o svemu i svačemu. Osim što je izgledao jebeno dobro, bio je i prilično inteligentan i elokventan što je na mene djelovalo kao afrodizijak. Poslije večere sam mu pomogla oko suđa iako je govorio da nema potrebe. Ja sam razmišljala na drugi način: što prije završimo s tim, prije ćemo se moći baviti drugim stvarima. Natočio nam je oboma još po čašu vina od kojeg je meni postajalo već pomalo vruće, ili je to bilo zbog njega, ne znam. Sjeli smo na dvosjed u dnevnoj sobi i nastavili razgovarati. Namjerno sam mu postavljala pitanja i tjerala ga da priča kako bih u miru mogla promatrati njegove oči, usne, ruke, tijelo. Uživala sam u zvuku njegovog glasa iako sam sve teže ostajala koncentrirana na to o čemu smo pričali. U jednom trenutku smo oboje zašutjeli. Spuštenog pogleda dotaknula sam njegovu ruku, dlanom pomazila njegovu nadlanicu i tek tada ga pogledala u oči. Smiješeći mi se, okrenuo je dlan prema gore ispod moje ruke i isprepleo prste s mojima. Sasvim polagano sam mu se približila bez daha gledajući te usne koje sam željela osjetiti po cijelom svom tijelu. Tek koji milimetar razdvojeni, milovali smo se dahom. Vrtjelo mi se u glavi, srce mi je kucalo u grlu. Spustio je svoje usne na moje i poljubio me tako gladno kao da sutra neće svanuti. Raspetljala sam svoje prste od njegovih i lagano dlanom krenula uz njegovu ruku prema ramenu osjećajući svaki mišić ispod tanke tkanine njegove majice. Zagrlila sam ga i pustila da me čvrstim stiskom privuče sebi. Ljubili smo se kao tinejdžeri jedva hvatajući zrak. Okus vina i toplina i razigranost njegovog jezika koji se borio s mojim izluđivali su me. Desnu je ruku spustio s mog struka preko bedra do koljena i milujući nježno krenuo natrag gore ispod haljine. Došavši do ruba čarape, zaustavio se, odmaknuo usne od mojih, čelom se naslonio na moje, tiho uzdahnuo i onda ustao s dvosjeda. Teškom mukom sam otvorila oči zbunjena iznenadnim razvojem situacije. Šutke me uzeo za ruku, blago povukao da ustanem i poveo u drugu sobu na sred koje je bio ogroman krevet. Upalio je noćnu lampu pored kreveta i okrenuo se prema meni. Čvrsto me zagrlio i nastavio ljubiti. Moje su ruke milovale njegovo lice, vrat, ramena, leđa. Skinula sam mu majicu i bacila je na pod. Njegova koža je bila tako topla, mamila je na dodir. Opet sam usnama potražila njegove usne dok mi je on otkopčavao patent na haljini. Pustila sam je da klizne na pod kraj njegove majice. Blago sam ga gurnula da sjedne na krevet. Prišla sam mu skroz blizu, obgrlio mi je rukama bokove ljubeći mi trbuh. Čvrsti stisak njegovih dlanova na mojoj guzi izmamio mi je uzdah. Spustio je ruke do ruba mojih čarapa i skinuo ih jednu po jednu. Zubima se igrao čipkom mojih gaćica dok sam ja otkopčala grudnjak i skinula ga. Držeći me za bokove čvrsto uz sebe, podigao je pogled gore prema mojim sisama. Uzdahnuo je grizući si usne, a ja sam se jedva suzdržala da se ne nasmijem. Uvijek su bile slične reakcije na moje sise. Lijepe su, velike, s malim bradavicama i još uvijek prilično čvrste. Vlado je uživao u pogledu na njih. Spustila sam se na koljena između njegovih nogu i, gledajući ga u oči, njegove ruke spustila na svoje sise. Čvrsto ih je stisnuo istovremeno pazeći da ne bude grub. Palčevima mi je trljao bradavice, kružio oko njih, mazio ih. Od njegovog dodira sam po cijelom tijelu osjećala ugodne trnce. Usne su nam se opet spojile u strastven i dug poljubac. Uspetljala sam se oko otkopčavanja njegovih hlača, nikako se nisam mogla izboriti s remenom pa je to na kraju učinio on. Polegla sam ga na krevet, ustala s poda, opkoračila ga i sjela mu u krilo. Spuštala sam se usnama s njegovih usana, preko vrata, grudi, sve do trbuha. Skupa s boksericama sam mu svukla traperice do koljena. Pred mojim očima je stajao u punoj svojoj snazi ne prevelik, ali nevjerojatno lijep kurac. Oblizala sam usne gledajući ga. Uzela sam ga u ruku i nježno pomazila. Vrhom jezika sam mu dotaknula glavić, zatim ga cijelog oblizala. Tako mokrog od moje sline, poljubila sam ga u glavić, lagano otvorila usne i obujmila ga njima pohlepno ga gutajući. Vlado je uzdahnuo i na trenutak mu se ukočio svaki mišić tijela. Osjećala sam kako mu kurac pulsira u mojim ustima, vruć i tvrd tako da sam pod jezikom mogla osjetiti svaku žilicu na njemu. Nastavila sam se pokretima glave gore-dolje igrati usnama i jezikom na njemu. Sisala sam mu ga, grickala, lizala, ljubila, rukom mu čvrsto, ali ne grubo stiskala i milovala jaja. Nakon minutu-dvije blago me odgurnuo, okrenuo u 69, raširio mi noge i povukao tako da se namjestim pičkom na njegove usne. Nastavila sam mu drkati i sisati kurac lagano, nisam željela da svrši tako, ne još. Rukama mi je čvrsto stiskao i rastvarao guzove. Tange koje su još uvijek bile na meni su bile potpuno mokre od mojih sokova. Prešao je dlanom preko njih i moje pičke od čega sam ja zadrhtala. Prstom me mazio uz rub tkanine gaćica i onda ga pomaknuo u stranu. Zabavljena njegovim kurcem u svojim ustima, bila sam itekako svjesna svega što se događalo u mom međunožju. Dirao me prstima po pički razmazujući moje sokove po usminama i klitorisu. Uklizao je jednim prstom u rupicu, vrteći ga u njoj i lagao pomičući unutra-van. Vrtjela sam bokovima prateći njegov ritam. Nakon nekog vremena izvukao je mokar prst iz moje pičke, čvrsto me uhvatio za guzove i povukao sebi na lice. Sjela sam mu pičkom na usne i nasadila se na jezik koji je zamijenio prst. Osjećala sam svaki njegov pokret u sebi sve više sipajući sokove. Nagnula sam se malo naprijed kako bih mu mogla nastaviti sisati kurac dok je on jezikom, usnama i prstima istraživao svaki kutak moje pičke. Dobro je znao što radi i za nekoliko minuta osjetila sam da bih mogla brzo svršiti. Nisam željela tako. Željela sam osjetiti njegov kurac u svojoj pički, željela sam da me pojebe divlje i grubo. Promeškoljila sam se još malo na njegovim ustima i onda se odmaknula. «Jebi me, molim te», procvilila sam. Ustao je s kreveta rješavajući se potpuno hlača i bokserica, a ja sam ga, sjedeći raširenih nogu savijenih u koljenu i naslonjena unatrag na svoje ruke, promatrala. Bio je jebeno zgodan! Uhvatio me za koljena i naglim trzajem povukao k sebi tako da sam legla na leđa. Kleknuo je između mojih raširenih nogu i cijelom težinom svog tijela spustio se na mene. Zagrlila sam ga i spremno dočekala njegove usne svojima. Skupljala sam s njih okuse svoje pičke ljubeći ga. Istovremeno sam osjećala pulsiranje njegovog kurca na svojoj pički. Zavukla sam ruku između naših tijela i spustila je na njegov kurac. Obujmila sam ga dlanom i namjestila glavić na ulaz svoje pičke. Noge sam ovila oko njegovih bokova i čvrstim stiskom gurnula ga u sebe. Ušao je do kraja. Tijelo mi se izvilo osjećajući ga. «Aaaahh!», uzdahnula sam sklapajući oči i zabacujući glavu unatrag od užitka. Popustila sam stisak nogu oko njegovih bokova i dozvolila njemu da diktira tempo. Polako, vrlo nježno ga je vadio van dok bi samo još vrh glavića bio u mojoj pički i onda jednako polako ga gurao unutra. Osjećala sam svaki milimetar njegovog kurca u sebi. Ljubio mi je sise, grickao i lizao bradavice, rukom mazio svaki dio mog tijela koji je mogao dosegnuti. Svojim sam rukama obujmila njegovo lice i podigla mu glavu do svojih usana. Ljubila sam mu usne, obraze, oči, nos, uši. Pod zubima mi je zvecnula njegova alkica koja me tako strašno palila. Gledala sam ga u oči vjerojatno jednako zamućenog pogleda od strasti kao što je bio i njegov. Njegov je kurac sve brže i dublje ulazio u moju pičku, ja sam izvijala bokovima prema njemu. Tišina je bila isprekidana zvukovima lupkanja tijela o tijelo, mojim uzdasima koji su opravdano postajali sve glasniji i njegovim dubokim disanjem. Netremice me gledao u oči dok me razvaljivao kurcem. Grebala sam mu ramena, leđa, stiskala ga za guzu gurajući ga još brže, još jače, još dublje u svoju mokru pičku. Oboje smo potpuno bili mokri od znoja, ruke su nam samo klizile po tijelu onog drugog. Od međunožja mi se lagano počela penjati toplina, preko trbuha prema glavi i prema koljenima sve do nožnih prstiju. Prvi znak da sam blizu orgazma. Vlado me neumorno punio, brzo, snažno, gotovo grubo ma natičući na svoj kurac. Uživala sam! Prepustila sam se potpuno tom osjećaju, sve misli su polako nestale iz glave. Tijelo mi se zgrčilo pod njim, sklopila sam oči i gotovo kriknula kad sam svršila. Dok su mi tijelo protresali trzaji, mišići se stezali i opuštali, on je usporio, ali ne i stao. Nježno i polako je vadio i uvlačio svoj kurac u moju potpuno mokru pičku ljubeći mi vrat i rame. Kad sam došla k sebi, gurnula sam ga u stranu da legne na leđa. Ustima sam se opet obrušila na njegov kurac koji je sad, činilo mi se, stajao još čvršće nego prije. Bio je sam mokar od moje pičke. Cijelog sam ga oblizala i usisala u usta. Jednom rukom sam mu stiskala jaja, drugom rukom mu ga snažno drkala i gutala ga koliko god sam mogla. Nije dugo potrajalo prije nego sam osjetila prvi mlaz vrele guste sperme kako me pogađa negdje u dubini grla. Za njim još jedan, pa još jedan… činilo se da mu kurac nikad neće prestati rigati vatru. Dobro sam pazila da mi ne pobjegne ni jedna jedina kap, sve sam usnama skupljala. Progutala sam sve do posljednje kapi, olizala svaki milimetar njegovog kurca i još jednom ga poljubila u vrh glavića prije nego sam se odmaknula. Ispružila sam se pored Vlade ne dodirujući ga. Nakon par minuta tišine i opuštanja, on je ustao, izašao iz sobe i ubrzo se vratio s cigaretama i pepeljarom. Zapalili smo oboje ležeći jedno pored drugog držeći se za ruke. Nismo pričali. Riječi tu nisu bile potrebne…

Nove zgode
Pregleda: 351 · Dodano pre: 2074 dana

Sjećate li se Jinxa, kamiondžije iz osječkog "Neotransa" - malog, zdepastog i ružnog patuljka nalik na Bob Rocka ili Danny DeVita, a kod ljepšeg spola možda uspješnijeg i od legendarnih ljubavnika i zavodnika Don Juana i Casanove? Ovo je nastavak njegovih avantura, ovaj put van granica Lijepe naše, jer se u međuvremenu zaposlio u međunarodnoj špediciji, pa je sad dobio priliku ganjati ženske po čitavoj Europi!

"Umjerenost je majka mudrosti!" - kaže stara narodna izreka. Jinx je po horoskopu bio Ovan, a ljudi rođeni u ovom znaku zračili bi nepopravljivim optimizmom i poletom, inicijativnošću i spremnošću na akciju. Da je Jinx upravo takav, imali ste priliku zaključiti još u prošloj epizodi: ne samo da je bio poletan i uvijek spreman na akciju, nego je prosto letio (kao muha bez glave), dakako na ženske, akad bi i sletio nakoju, ta bi ga zapamtila kao pravog udarnika. Bio je sve: borben, prodoran, nametljiv, često agresivan i netaktičan, čak nagao i grub, ali mu to ni cure, ni žene, ni babe (jer ih nije diskriminirao po godištu proizvodnje) nisu nikad zamjerale, pošto je s druge strane imao "ono nešto", što nijedna nije znala objasniti, a privuklo bi je k njemu jače od magneta. Tu nadrealnu privlačnost ne može se opravdati samo veličinom njegova ljubavnog alata i majstorskom tehnikom na djelu. Jinx je bio iznad toga - jednostavno: on je bio legenda i kao takav - nenadjebiv i nepromijenjiv! I dugo je, dugo Jinx bio zadovoljan takvom filozofijom i stilom života, a onda mu je odjednom došlo iz guzice u glavu: od takvog polašanje neće biti dugoročno sreće! Unatoč rezultativa iznad svih očekivanja za tako ružnog muškarca, nametljivošću i nepromišljenošću stvorio je i neku vrst bojnog polja i vječni nemir oko sebe. Shvatio je da će, nastavi li ovako, možda uskoro doživjeti i odbacivanje te iste okoline i zaključio: "Ipak nisam sam na svijetu i sam ne mogu opstati! Možda je došlo vrijeme da ne tražim žensku za ševu, već neku s kojom bi mogao i trebao provesti ostatak života?" I s takvim je mislima naš Jinx tjerao svoj stari šleper autobanom za Berlin. Previše je kilometara prešao, a nije se desilo ništa konstruktivno (tj. nije ništa pojebao usput!) , pa je i normalno da su mu se u glavi počele rojiti takve ideje, posve suprotne njegovom karakteru i temperamentu: "Pod hitno moram naći nešto kuda ću usmjeriti svoj život, jer ovako ne ide dalje!" I u tim sumornim mislima skoro je previdio benzinsku stanicu, a vozio je u crvenom već 30-tak kilometara, pa je bilo krajnje vrijeme da stane i napuni rezervoar, ali i želudac, jer mu je i on već neko vrijeme krulio od gladi. Tako i napravi: prvo je točio gorivo u stroj, a onda je otišao u kafić da nasipa i nešto u sebe. Unutra je bilo zadimljeno i bučno: iz starog juke-boxa treštao je neki hard-rock ili heavy-metal ( nikad nijne znao razliku, ali ga nije ni tangiralo - slušao je svašta: od laganica do turbo-folka, muzika mu je ionako služila samo kao zvučna kulisa za ševu), za šankom sve neke sumnjive face, nitko normalan, osim... U jednom je uglu sjedio već na prvi pogled zanimljiv mladi par, po govoru bi se reklo iz Bavarske. Dečko, plave kose i očiju, (kako i pristoji pravom Nijemcu!) nije imao više od 20 godina, nekako sav zbunjen i plah, reklo bi se - živi jumfer! Ali ona, ona je bila nešto što je Jinxa neodoljivo privuklo: jednostavno ju je morao imati još danas, ma što danas - odmah, neodgodivo, sada ili nikada! Podsjećala ga je na jdnu pičku iz srednje škole za kojom je pizdio i obletavao mjesec dana i opet je nije namamio u svoje gnijezdo! Bila je uistinu pravi komad: špicaste sise, bradavica nabreklih poput proljetnih pupoljaka, male prčaste guze, koja samo što nije iscurila iz preuskih izlizanih traperica, a lica gotovo anđeoskog, kose i očiju tamnih kao ugljen - dijametralno različita svom dečku, koji je pored nje prije asocirao na mlađeg brata nego na pravog jebača. Ali ipak ga je ona držala za ruku, izmijenjivali su strasne poglede i stvarno djelovali zacopano preko ušiju, kako to samo klinci znaju izgledati. U jednom momentu Jinx skoro automatski krene prema njima, ali mu se onda vrate one misli od prije: "Do vraga! Samo mislim na seks! Moram se pod hitno srediti i izbaciti odmah tu malu iz glave!" Okrene se od njih prema konobaru, naruči espresso i tost, no dok je žvakao tu bljuvotinu (koju valjda mogu provariti samo profesionalni vozači) i dalje mu je oko bježalo na zrcalo u kojem se ogledao par u uglu. A to što je ugledao, nije mogao povjerovati: umjesto da on priđe njima i pokuša ih nekako smotati i obrlatiti (ne bi li na kraju tog njegovog filma malu nategao što dalje od njenog zelembača) - ona je prilazila njemu!!!"Bitte schon! Ich heisse Inga! Sprechen Sie deutsch?" obrati mu se, a Jinx se osvrne oko sebe par puta, još uvijek u nevjerici da se baš njemu to događa. Prvi put u prebogatoj jebačkoj karijeri, Stari Maček je doslovce ostao bez teksta, em zbog šoka em jer nije znao ni riječ na njemačkom (kao uostalom ni na drugim stranim jezicima), ali se brzo snašao,jer su u blizini bili neki Bosanci (zemljaci se uvijek stvore i kad ih trebaš i kad ih ne trebaš) i oni su mu preveli da Inga i njen mladić trebaju prijevoz do Berlina. "Jawohl! Hajde za mnom! Schnell!" - prisjećao se Jinx filmova o Švabama i partizanima. Istovremeno je iz njegove glave nestala bilo kakva primisao na nužnost metamorfoze iz neandertalc, kakav je od rođenja, u zrelog i ozbiljnog čovjeka, koji ima i druge prioritete, ane samo lov na pičke! Čitavo vrijeme kako su se vozili prema Berlinu, gutao je očima Ingu, ali nije ništa poduzimao! Je li to bio pouzdan znak da se Jinx ipak mijenja ili je samo puštao da vrijeme i cuga (svi su se pomalo častili "schnapsom" iz njegove pljoske) učine svoje? Atmosfera se zagrijavala, klinci su se posve opustili, a Jinx je i dalje strpljivo čekao. Kad je pao mrak, Berlin je bio još daleko, Inga i Helmut (tako se zvao njen balonja) se premjeste na ležaj iza sjedala. Jinxov se pogled vrati na cestu, ali mu misli zalutaju u slijepoj ulici: "Jebati ili ne - pitanje je sad!" - mučila ga je stara Hamletovska dilema, jer mu nije padalo na pamet kako se otarasiti klinca. Mogao ga je jednostavno izbaciti na cestu(mali bi bio preslab da mu se suprostavi), ali to nije htio, jer je pretpostavljao da će to Inga protumačiti kao uvod u silovanje i samo zakomplicirati situaciju! E, tu je Jinx pokazao da više nije nagao i nerazuman kao prije, već da je strpljiviji, konstruktiviji, domišljatiji...Možda nije postao ništa moralniji i dalje ostao podjednako sebičan (jer: "Vuk dlaku mijenja, ali ćud - nikada!"), ali je počeo taktizirati i kombinirati, a na to prije ne bi ni u snu trošio vrijeme. No, to ne znači da mu je mudrovanje baš išlo od ruke, odnosno od mozga: ipak je on bio tip od akcije bez puno razmišljanja, ane kalkulant i manipulator poput nekih naših političara. U tim ga mislima prenu zvukovi odostraga i baci pogled na retrovizor.Imao je što vidjeti: klinci su se prašili sve u šesnaest (malo pod dejstvo cuge, malo zbog mladalačke otkačenosti) kao da on i ne postoji!!! Bilo je gotovo smiješno gledati snježno bijelo Helmutov dupence,kako se diže i spušta po Ingi, dok je ona huktala puput sove, očito uživajući u sitnim ubodima svog komarca (pardon - muškarca). E, sad je Jinxu stvarno prekipjelo: pa neće valjda djeci dopustiti da mu od kabine prave kupleraj?!? Stao je na kočnicu, zaustavio kamion na pomoćnoj traki i skočio među njih! Čovjek bi mogao svašta pomisliti na što je spremannetko tako nagle naravi: ili je tipa puknuti šakom u facu ili će ih oboje izbaciti van ili...Jinx se, suprotno svim očekivanjima, pridružio mladim jebačima, a kad su vidjeli da Stari Mačak u gačama ima haubicu, a ne neki pištoljčić, prihvatili su ga kao sebi ravnog i za tili se čas Inga našla u sendviči između njih dvojice. I dok ju je Jinx rokao sprijeda, Helmut je pokušavao ući u njen šupčić, što mu i nije bilo teško, obzirom na skroman kalibar svog oružja. Tako su izmijenjali par poza i mali napokon svrši Ingi u usta! E, to nije smio!Za Jinxa je napraviti to Inginom anđeoskom licu bio neoprostiv grijeh, koji se mogao kazniti na samo jedna mogući način! I Jinx je to učinio, premda nikad u životu nije digao ruku na muškarca, a kamoli neku drugu stvar! Izgleda da je ovaj dan ipak bio Dan promjena, jer ga je Jinx tako duboko zabio u Helmutovu guzicu, da je mladi Njemčić zablejao kao janje kad ga kolju. Inga je samo zabezeknuto gledala, a onda si je počela kopati po pički kao sumanuta (očito ju je ova scena uzbudila kao ni jedna pornić ili seks u živo!). A Stari se Mačak zalaufao poput parne lokomotive i nikako da izađe iz Helmutovog tunela. Tako ga je mrcvario bar 20-tak minuta, a kad mu je došlo da svrši, izvadio ga je iz šupka i gurnuo mu karinu direkt u usta, nappunivši ih do kraja. "Gutaj, mater ti jebem! Ti ćeš svšiti po tako lijepom licu, po mom anđelu, pederčiću mali ljigavi!" Jadnom Helmutu ništa nije bilo jasno (osim što je otkrio da u sebi krije i nešto homoseksualno), ali - kao da ga je razumio - poslušno proguta svu tu silnu spermu koja je šikljala iz Jinxove kurčine poput lave iz nekog vulkana i još se, na kraju, oblizao kao kakav iskusni gay. Tek se sad Jinx otrijeznio i vidio što je učinio. Odjednom mu se digne stomak i izleti van da se ispovraća. "Jebi ga - što mi je ovo trebalo?!? Zar sam postao - peder?!?" - pitao se sav u bijesu. " Uistinu je vrijeme da popravim svoj život, dok se još može, jer ovako...završit ću u munjari, ako nastavim ovako srljati grlom u jagode...i kurcem u muške guzice...stvarno nisam normalan!!!" I dok je Jinx povraćao i polako dolazio k sebi od šoka, onih dvoje su se izvukli iz kabine, uštopali neki kombi i tako zauvijek zbrisali iz Jinxova života. A što je njemu preostalo, nego da se vrati za volan i nastavi put. Tik pred Berlinom zazvrči mu mobitel: "Gdje si, stari? Još uvijek na šleperu?" - bio je to njegov lega iz Vinkovaca. "Čuj, ako te zanima, imam posao kao stvoren za tebe: jel bi radio kao vozač autobusa? Znam ja da ti voliš pičetinu, a toga tu ima na bacanje! Što misliš?" A što vi mislite, što je bio Jinxov odgovor?

Tajdni agent u penziji
Pregleda: 349 · Dodano pre: 2074 dana

Da, ja sam Bond. James Bond. Glavom i bradom. Imenom i prezimenom. I tu završava svaka sličnost s onim likom iz špijunskih romana i filmova, tajnog agenta još tajnije MI6, na koje ste navikli zadnjih 40-tak godina, tipa koji je pucao i tucao širom svijeta, cugao votku martini (promućkanu, ne promiješanu!) i kurvao se na svakom uglu kugle Zemaljske. Muči me povišen tlak i šećer, kronični brohitis i reuma, višak kilograma oko struka i manjak novaca u džepu, a već par godina bolujem i od erektilne disfunkcije ili (narodski rečeno) - više mi se ne diže ona stvar ( a bome ni kosa, jer sam u međuvremenu i oćelavio)...

Da, nažalost se morate pomiriti da više nema starog dobrog 007, kojije po svim kontinentima ganjao kriminalce najvećeg kalibra i nebrojeno puta spasio planet od nuklearne katastrofe, šarmera i bonvivana koji je vozio najbolje pile i trošio najbolje komade na svijetu, a sve u službi Njenog veličanstva, britanske kraljice. Od previše kavijara dobio sam dijabetes, nikotin mi je zacrnio pluća, a alkohol dokrajčio jetra, pa sad jedem samo vegeterijansku hranu i pijem isključivo Coca Colu Zero. Za svega par godina, od nekadašnje face koje su se plašili svi mafijaši od Londona do Tokija i od Washingtona do Moskve, pretvorio sam se u šonju kojeg više ne uzbuđuju ni Severinini kućni uradci. Ne trčim više ni za negativcima, ni za pozitivcima, a kamoli za suknjama, bez obzira bile u njima plavuše a la Ursula Andress ili pak crnke a la Halle Berry. Po čitav jebeni dan buljim u Hustler TV, navlačim pišu gore-dolje, lijevo-desno, ali sve uzalud: moj se Mini-me uporno nastavlja praviti lud, a ja ostajem i dalje - zbunjen! I tako: jebe lud zbunjenog od prvog dana mirovine, 24 sata dnevno, 60 minuta na sat, 60 sekundi u minuti...Već sam pomislio i dići ruku na sebe, ali su mi prilikom penzioniranja oduzeli oružje i licencu za ubijanje! A za otpremninu su mi velikodušno darovali (zamislite škrtice) - Mini Morrisa, a ja se toliko nadao Aston Martinu! Peh za pehom! A kad jednom odete u mirovinu, svi vas zaborave: i prijatelji, i neprijatelji, i velika šefica M, čak i gospođica Moneypenny, koja mi je bila posebno draga, jer bi mi čik-pauzu uvijek začinila kreativnije nego Monica Levinski svom predsjedniku. U zadnje vrijeme posebno me mučio artritis kao posljedica prečestih londonskih magli, pa sam sve više razmišljao da se preselim južnije, negdje gdje me nitko ne pozna i gdje tijekom godine ima dovoljno sunčanih dana da izliječe moje zglobove, a da to može podnijeti moja više nego skromna mirovina. I kao kec na desetku, stiže mi e-mail s pozivom da rasvijetlim slučaj mita i korupcije u jednoj maloj državici na zapadnom Balkanu, gdje još uvijek traje rat, ali ovaj put malo perfidniji od onog prvog, opakog i krvavog do koljena. Angažirao me bivši kosovac i udbaš, sada visoko pozicionirani član vladajuće stranke s ciljem da raskrinkam tzv. Crveno-crnu bandu, a u tu svrhu mi je osigurao potrebne dokumente, smještaj u hotelu s 3 zvijezdice i plaću po ugovoru o djelu (provizija po glavi uhićenog). Pristao bih ja i na manje, ali na svu sreću, to ovaj državni službenik i poltron vlasti nije mogao ni naslutiti. U svakom slučaju: zadatak je bio više zanimljiv nego zahtjevan, jer se dio rješenja zagonetke gdje se najviše peru prljavi novci, mogao naslutiti iz bilo kojeg dnevnog lista. Naime, ovdašnji su novinari uzeli sebi toliko slobode u istraživanju pojedinih kriminalnih slučajeva, da su često bili brži i učinkovitiji od same policije (naravno, kad to nije bio Scotland Yard!). Trebalo je samo znati čitati između redova i istina bi se pokazala u svom najboljem izdanju. Druga je stvar što bi od otkrivanja takve istine mnoge u vladajućoj garnituri zaboljela glava, pa su to novinari radije izbjegavali, kako ne bi na sebe navukli više mržnje no što je normalno za ljude u toj branši. Dakle, trebalo je biti mudar i hrabar poput njih, ali puno, puno lukaviji, a o oprezu da ni ne govorimo. Naravno da su sve to bile vrline moje malenkosti i da sam posao prihvatio unaprijed siguran u potpuni uspjeh, bez obzira na moguće komplikacije zbog mojih kroničnih bolesti ili zarđalosti pojedinih organa, sve u skladu s mojih 70 godina (odatle i ona promjena iz 007 u 070). Na kraju krajeva, zašto su izmislili Ginkgo Forte, ako ne da pomogne u ovakvim slučajevima?! Od prve sam skužio tko su glavni krivci za sve afere u Metropoli i Lijepoj njihovoj, čak sam pribavio i vjerodostojne dokaze protiv organizacije koja se pokazala mnogo složenija i opasnija, nego sam to mislio na početku istrage, no nisam se htio direktno uplitati da ne bih zakomplicirao demokratske procese u zemlji, a ni ubojstva mi više nisu ležala kao prije (od previše krvi bih dobio žgaravicu). Detalje nisam htio odmah otkriti ni svom nalogodavcu, a kamoli medijima i široj javnosti, već sam istragu lukavo prenio nešto južnije: prvo u Dubrovnik, pa na Hvar i u Opatiju, da bih svoju misiju završio u Poreču. Zašto baš tamo? Pa valjda zato što su to gradovi s najviše sunčanih dana u godini i najviše dobrih komada na plaži! Dobro za moja koljena i dobro za moje oči, a možda i za još štošta...Oduvijek sam volio golotinju, podjednako tuđu i svoju. No, kad bolje razmislim, ipak malo više svoju: na plaži, u prirodi, doma...Uživao sam biti gol u svakoj mogućoj prilici: budan ili ne, dok jedem ili pijem, dok čitam novine ili pišem memoare, dok gledam utakmicu ili zalijevam cvijeće...Samo - za razliku od drugih golaća, moja je nagost bila posve bezopasna, jer (kao što sam već spomenuo) možda sam nekad bio i (blago) prepotentan, ali sada sam bio (blaženo) - impotentan! No, nije mi baš do šale na vlastiti račun: još uvijek se nadam da doktori u mojoj domovini nisu u pravu kad tvrde da je sve to nužna posljedica promiskuitetnog života u prošlosti i da je moja sreća što sam uopće živ, tj. da sam po svim pokazateljima već trebao umrijeti od AIDS-a ili neke druge spolne bolesti i još uvijek čedam neko čudo koje će mi vratiti zdravlje, snagu i - potenciju! Jer, libida je bilo i dalje, čak i previše: ponekad bih se bez veze uvalio u nepriliku, jer bi osoba (kojoj se upucavam) zagrizla mamac, pa ja ne bih imao kud nazad i na kraju bih se (umjesto da se dobro provedem) - dobro osramotio! Tako sam popušio kod recepcionerke u dubrovačkoj "Villi Elite", kod sobarice u hotelu "Amfora" na Hvaru, kod konobarice u casinu "Opatija" grand-hotela "Adriatic", da ne nabrajam dalje...Ali, u porečkom wellness-centru "Rajski vrt" sudbina je imala ponešto drugačije planove sa mnom! Naravno da su i mene (poput svih malo imućnijih, pa samim time i zahtjevnijih turista) zavele propagandne poruke poput: "Sve za okrjepu duha i tijela! Oslobodite se svakodnevnog stresa i priuštite si odmor kakav zaslužujete!" ili "Učinite nešto za sebe i opustite se sa stilom!" Upoznao sam ja odavno čari orijentalne masaže još za krize u Koreji, isprobao sam u praksi i tursku i finsku saunu, nisu mi bile nepoznanice ni ostale cake antistresnih programa u wellness-centrima širom Europe i Amerike, ali ovdje me vukao neki poseban mediteranski ugođaj, mirisi lavande i naranče koji su se širili već pred ulazom i nisam mogao odoljeti, a da ne uđem i zadovoljim svoju znatiželju. Dočekala me gospođa Meri, žena od svojih 50-tak godina, dobro držeća plavuša, još uvijek bez bora, utegnutog tijela i čvrstih grudi, odjevena u stilu starih Rimljanki i nakon međusobnog predstavljanja, ljubazno upitala: Što Vas muči, gospodine Bond? Vidim da ste napeti poput luka i strijele Vašeg sunarodnjaka Robina Hooda!" "Samo što ne odapnem - to ste htjeli reći?!" - našalio sam se na vlastiti račun, kako bih atmosferu učinio još opuštenijom. "Godina proizvodnje, draga gospođo, jedino me ona muči!" "Ako je samo to u pitanju, onda ste na pravom mjestu! Samo se Vi opustite i zaboravite sve svakodnevne probleme! Budite bez brige: sad ste u našim rukama i mi ćemo dati sve od sebe da Vam vratimo izgubljenu energiju i obnovimo Vaš duh i tijelo!" - izrecitirala je kao školsku pjesmicu reklamu za svoj "Spirit & Body" klub. "Jer je u zdravom tijelu zdrav duh, zar ne?" - nasmiješio sam joj se dok me vodila dugim hodnikom punim mirisa mediterana do tzv. Sobe za opuštanje. Ovdje me na kratko ostavila samog u čarobnom ambijentu istarskog krajolika u kojem je svaki detalj asocirao na sunce, more i kamen: od kristalno plavog whirpoola preko rimskih mozaika na zidovima, preko velikog akvarija punog šarenih ribica i stoljetne masline u centru prostorije sve do nježne, tihe muzike valova koja se uvlačila u uho i budila uspomene iz djetinjstva. Uskoro se u sobu vratila ona gospođa, ali u društvu djevojke koja bi u slijedećih par sati trebala biti moja maserka, terapeutkinja i savjetnica za zdravlje. Gospođica Adrijana je bila zgodna mlada dama, crne valovite kose i modrih očiju, preplanulog tena, dugih nogu i vitkog tijela, čvrstih, jedrih grudi i male, okrugle stražnjice - pravi mediteranski tip žene ili bar privid kakav sam ja imao u svojoj umišljenoj klasifikaciji žena po mjestu rođenja i prebivališta. Odjevena u istom stilu kao njena šefica, privlačila je moj pogled i ispod te plahte na sebi, ali je nisam htio ometati u njenom poslu nepotrebnim komentarima. Na kraju krajeva, ovdje sam došao da se opustim i odmorim, a ne da igram igre zavođenja! Prošla su ta vremena kada me to zabavljalo i kada me ne bi smetala starosna razlika između nas! I baš sam zato sebi rekao: "Prste k sebi, stari jarče, da umjesto džentlmena ne ispadneš - neandertalac!" Gospođica Adrijana je za početak pripremila kupku u jakuzziju i diskretno se udaljila. Topla masirajuća morska voda je imala gotovo iscjeljujuću moć, kažem "gotovo", jer je još uvijek nešto nedostajalo da bi se vratila ona vatra iz moje mladosti i razbudila stare kosti i mišiće. Za otprilike pola sata vratila se gospođica Adrijana s hrpom ručnika, ulja, balzama i krema. Djelovala mi je kao učenica nekog drevnopg druida, možda i samog Merlina, ali svjestan da je to samo plod moje mašte, šutke sam izašao iz bazena i uputio se prema klupi za masažu, gol golcat, naravno! Mlada je gospođica diskretno okrenula glavu, praveći se da nije primjetila koliki kalibar imam između nogu. "Ne plašite se, godpođice Adrijana: u tom pištolju niti više ima metaka, niti je mehanizam za okidanje ispravan, a uz sve to je i cijev zahrđala. Jedino je još nišan O.K., ali - kakve vajde od njega, kad ništa drugo ne funkcionira?!" "Mislim da shvaćam srž Vašeg problema..." - rekla je suosjećajno: "...ali zašto to niste odmah dali naslutiti? Vi ste tako zgodan, pristao muškarac, nitko ne bi rekao da imate ikakve zdrastvene tegobe..." "Da, da: izvana gladac, iznutra - jadac! Nažalost, tako je to kad imate 70 ljeta iza sebe!" - nastavio sam se jadati, ali ona nije dizala ruke od namjere da mi vrati bar dostojanstvo, ako ne i zdravlje, a s njim i samopouzdanje: "70? Ma Vi se šalite! Ja Vam ne bih dala više od 50!" "E sad: što bi ti mala meni dala ili ne, to je diskutabilno..." - pomislio sam u sebi: "...no to nije predmet ove rasprave, pa..." - zaključio sam glasno: "...nećemo o tome!" "O.K. gospodine Bond!" Onda nastavljamo seanssu po dogovoru sa šeficom: prvo peeling čitavog tijela balzamom od morskih algi." Nakon što me namazala s tom čudnom mješavinom trava i biljčica neodređenog mirisa, zamotala me u vrući ručnik, čija je navodna svrha bila da "ubrza procese obnavljanja stanica i otpuštanja toksina, zaostalih tekučina i masnih nakupina" kako je to stručno popratila moja terapeutkinja, a ja sam samo stigao izustiti: "To, to!" , a ona je nastavila ritual i sukladni komentar: "...što omogućava Vašoj koži da ponovno postane čvrsta i elastična..." "Daj Bože da postane čvrsta..." - pomislio sam u sebi i potpuno se prepustio njenim nježnim rukama. Tako umotan poput mumije sam sklopio oči i zaspao, da bi me nakon pola sata tog slatkog drijemeža probudio Adrijanin nježni glas: "A sad slijedi tradicionalna masaža leđa sinergijom maslinova ulja i esencija badema i lješnjaka." Dakle, ljudi moji: sva tehnološka rješenja i novotarije a la mlazeli unutar whirpoola ili vibrirajući jastuci i fotelje, nisu u stanju zamijeniti prste iskusne maserke i ne mogu stvoriti isti relaksirajući feeling u svim nijansama od nježnog i smirujućeg do snažnog i stimulirajućeg! Da li sam si umislio ili ne, ne znam, ali čini mi se da sam nakon sat vremena njene masaže počeo osjećati neke promjene u svom tijelu, a sukladno s time i u svojoj psihi. Nisam to htio priznati gospođici Adrijani, jer mi je bilo tako ugodno pod njenim rukama, da bih mogao i umrijeti od te miline i ne bi mi bilo žao! Doticala me svojim ručicama nježno i sa svakim dodirom bi probudila jednu stanicu, živac, mišić...Uzburkala se stara škotska krv, ali još je bilo daleko od potpunog izlječenja! Ipak, moram priznati da je ova mala u sat vremena postigla više od svih sprejeva, tableta i drugih medicinskih "čuda" i vratila mi nadu u bolje sutra. Možda više nikad neću biti onaj stari, ali...Onda se odjednom odmakla od klupe, hihoćući se: "Oprostite, gospodine Bond: stvarno nisam imala namjeru..." Zablenuo sam se, prvo u nju, pa u njega: stršila je stara kubura kao u najbolja vremena i izazivala strahopoštovanje, a ja - ponosni vlasnik tog alata koji očigledno još nije bio za baciti, dobio sam potvrdu za dostojanstvo i u starosti! Mala je naravno pobjegla glavom bez obzira, postiđena i uplašena, ali se zato na mjestu događaja odmah pojavila njena šefica. "Gospodine Bond, što se to dogodilo? Moja mala Adrijana je sva usplahirena..." - pitala je zabrinuto, ali čini se i u nedoumici (valjda joj mala nije stigla objasniti o čemu se radi). "Čudo, gospođo Meri, čudo se desilo!" - rekao sam ushićeno i otkrio još uvijek stršeći ponos. "Oh, gospodine Bond! Pa takvo što se ne vidi svaki dan! Sad mi je jasno zašto je Adrijana bila u panici: Vaš je džentlmen ipak malo prevelik za tako sitnu djevojku!" "A za Vas, gospođo Meri? Je li i za Vas ovaj kalibar prevelik?" - upitao sam ironično. "Ne, mislim da je taman, ali najbolje će biti da probamo!" Nisam morao dugo čekati: Meri je bacila sa sebe svoje rimske krpice, raširila bedra i pokazala mi svoju vruću macu gladnu muškog mesa. I ne samo da ju je bestidno pokazivala, već ju je još i raširila prstima, otvoreno me pozivajući na banket. Kleknuo sam ispred nje i počeo joj ljubiti međunožje: prvo unutrašnjuu stranu bedara, pa sve bliže i bliže, dok nisam stigao do usmina. Pička joj je bila posve obrijana i lijepa za skroz popizditi - pravo božanstvo od pice! Ne kaže se bez veze: "Stara koka - dobra juha!" Ili mi se to samo tako činilo zbog tako dugotrajne nejebice? Nije važno, imala je okus mandarina i isto takav miris (drugo nije ni bilo za očekivati nego mediteranske gušte, zar ne?). Stršeći poput pijetlove krijeste, klitoris me prosto zvao da ga ljubim, sišem i nježno drkam prstima. Stenjala je i protiskivala glavu na sebe istovremeno nabijajući kukove u moju facu, kao da je htjela da je požderem u jednom zalogaju. Ruke su mi šarale svuda po njoj: po trbuhu, grudima, vratu, a onda smo se nekako spontano našli u pozi 69. I dok sam ja lizuckao njenu ljepoticu, Meri se pridigla na laktove i počela ustima obrađivati mog "džentlmena" (kako je ona lijepo nadjenula nadimak mojoj staroj kiti). Gutala ga je centimetar po centimetar dok ga čitavog nije uvukla u sebe. I to joj ne bi dosta, već mi je stala usisavati i jaja! Stara Meri se totalno raspametila i u jednom sam trenutku pomislio da će mi odgristi kurac, a jaja otkinuti, koliko je bila opićena, definitivno "out of the control". Kad mi je dosadilo njeno dudanje, jednostavno sam ga izvadio iz njenih usta i bez obzira na njeno neodobravanje, odmah joj ga zabio u pičku! Kurac mi je bio vlažan od njenih sokova, pa je u rupu skliznuo kao po maslacu. Čuo sam samo njeno: "Aaaah!", pomislio sam: "Možda ga ni ona nije dobila mjesecima ili godinama, kad je tako radodajna?!?", ali pošto ovo definitivno nije bio trenutak za razbijanje glave takvim glupostima, pustio sam da mi inspiracija spontano dođe iz malog mozga, malo sam zastao, a onda sam ga počeo nabijati svom snagom. Klupa ispod nas je počela škripati kao stari mlin, ali ja sam i dalje radio svoj posao kao da zidovi nemaju uši. A upravo tu činjenicu kao stara špija nisam smio zanemariti! Čudni, nesvakidašnji i sumnjivi zvukovi, Merino stenjanje i dahtanje morali su privući još nečiju pažnju. I stvarno: u Sobu za (i te kakvo!) opuštanje vratila se Adrijana, ali ne sama, već s još jednom kolegicom. Ljudi moji, je li to moguće: u ovoj su kući svi tako gostoprimljivi i opičeni da boli glava! Ma šalim se: uopće ne boli glava! Ni glava, ni križa, ni jetra...Sve je odjednom živnulo, recikliralo se, obnovilo...Krv je jurila venama, arterijama i kapilarama kao u najboljim danima i što mi je preostalo nego da i mladoj generaciji dokažem kako još nisam za staretinarnicu, da više nisam 070, već opet dobar stari 007, jedini agent koji može svršiti 7 puta za jednu noć (eto sad znate i odakle ta brojka), najbolji jebač među špijunima (ili najbolji špijun među jebačima, svejedno)...

Let bez krila
Pregleda: 349 · Dodano pre: 2074 dana

Neću vas više gnjaviti pustim tlapnjama o ljubavi prema nabrijanim pilama i vrućoj piletini, niti dosađivati suhim filozofijama o smislu života i smrti na cesti. Znam da vam je pun kurac preseravanja u svakodnevnom životu i da baš zato imate pravo očekivati nešto više od hladne psihoanalize glavnog junaka još jednog pričuljka u nizu sličnih. Zato ovaj put u akciju idemo - odmah!

Možda će zvučiti kao jeftina reklama, ali - Rovinj je jedini grad u koji sam se zaljubio na prvi pogled i bez obzira što u njemu ne živim već dugo, uvijek ću mu se rado vraćati. A ako nisam sam, već u društvu neke ljepotice, onda još bolje! Renata je bila daleko iznad prosjeka: i po izgledu i po temperamentu. Jer, molim vas lijepo: koliko se tipova može pohvaliti da im je cura pušila pri 200 km na sat? Zato nisam ni sumnjao da mi nakon još neprobavljene utrke na istarski način, ostatak dana i noć u Rovinju neće biti najslasniji desert u životu! Vukao sam za sobom svoju novopečenu curu i street racericu po starom gradu, žvalio je i mazio na svakom koraku. Usput smo reprizirali epizodu bitke na Ipsilonu i smijali se kako je u finišu Talijan pokunjeno pobjegao na odmorište. Po ne znam koji put sam se opet iznova oduševljavao tim magičnim labirintom uličica, piazzeta i vidikovaca, s kojih je pucao prekrasan pogled na more i obližnje otoke. Sve to skupa plus ljubazni i susretljivi domaćini po ateljeima i po konobama činili su Rovinj definitivno najzanimljivijim gradom na Jadranu, ako ne i na Mediteranu. U njemu jednostavno nikad nije moglo biti dosadno, pa čak i da si sam, a ne sa lako zapaljivom bombom kao što je bila moja Renata. Onaj tko pozna Rovinj, dobro zna da iza njegova kamena lica kuca veliko, nježno srce i da se u sjenama starih zidina i skalinada krije bezbroj mjesta za razne stvari: od običnog ljubakanja preko ševice na brzaka do žestoke jebačine, kakva je i sad mirisala u zraku! Stoga: ako želite doživjeti romansu u punom stilu te riječi, obavezno dođite u Rovinj i potražite svoje ljubavno gnijezdo. Ja sam volio blizinu mora i osamu, pa sam nakon obilaska starog grada parkirao na starom molu, tik uz rivu. S tog je mjesta pucao predivan pogled na more najljepše na svijetu i na zvjezdano nebo kao izmišljeno za neoromantičare poput Renate i mene. Pokazalo se još jednom da moj izbor Audija nije promašaj, dapače: takav komfor na zadnjim sjedištima nisu imali ni Porsche ni Ferrari! A to je itekako važno kad nemaš vlastitu gajbu, niti love za hotelsku sobu! I tako smo se ugnijezdili u mom autu i započeli radnju: poljubila me još strasnije nego prije, pa je skinula majicu i traperice, a ja nisam znao što da prvo gledam: njene sise ili posve obrijanu mačkicu?! Tako sam se zablenuo da se počela glasno smijati: "Što ti je? Ponašaš se kao da nikad nisi vidio pičku! A dobro znam da nisi jumfer!" "Prvo i prvo: nikad nisam vidio tako dobru pičku, a drugo: otkud ti znaš toliko o meni? Imaš neke špijune ili što?" - stvarno me dovodila u napast od znatiželje. "Ma ne - samo dobre prijateljice! Ali, pusti sad priče: na cesti imaš brže reflekse! Daj, ne odugovlači više - uzmi me konačno!" - skratila je ona ovu glupu polemiku i sama prešla s riječi na djela: kad mi je skinula bokse i počela lizati jaja, mislio sam da ću pući od dragosti. Odmah sam srušio oba prednja sjedišta i preuzeo kormilo, pa navalio na njen vrat, sise, stomak...Mazio sam je i ljubio, sisao joj bradavice, hvatao za onu predivnu guzu...Onda sam je podigao još malo, raširio joj noge i zakopao svoj jezik duboko u njen pičić, najslađi i najljepši na svijetu! Mmmmm, kako je imala dobar okus! To je uistinu bio desert nad desertima! A ona je samo mumljala i stenjala zadovoljno poput mačke što prede ispred tople peći. Ti su me glasovi iz njene nutrine tako rajcali da mi je kurac postao tvrđi od kamena i shvatio sam da je dosta predigre: vrijeme je za pravu akciju! Vratio sam sjedište u prvobitan položaj, a ona je bez imalo muke sjela na mene i zajahala me u stilu najboljih kaubojki. Uhvatio sam je za guzove i pokušao diktirati tempo, ali s ovako temperamentnom djevojkom kao što je bila Renata, to nije moglo proći! U početku je još kako-tako lagano miješala dupetom i kukovima, a onda kao da je ušao neki vrag u nju (možda se Red Devil iz Audija preselio u njeno tijelo?) i počela je skakati kao luda, dišući na škrge i pjevušeći nešto o ljubavi iz snova! Nisam imao pojma što to ona trabinja i što je pjesnik time htio reći, ali - nije me ni bilo briga! Važne su mi bile samo dvije stvari: relativna vlažnost i mikroklimatske prilike u njenoj pičkici, a to je, vjerujte mi, za moj kurac bio i te kakav ugođaj i doživljaj! Mogao sam je tako jebati (ili je ona ipak jebala mene?) do sutradan, ali mi je ipak dosadilo nakon 20-tak minuta, pa sam je digao sa sebe, opet spustio sjedalo i ušao u nju odostraga, ali ovaj put u onu manju rupicu! Isprva se malo bunila, s opravdanjem da ga još nikad nije imala u guzici, ali je na moje uporno inzistiranje popustila i prilikom prodiranja tiho zastenjala: "Pa dobro: kad već nisam za tebe sačuvala jumfer..." E, ljudi moji, kad je to rekla, napokon sam shvatio da je mala oduvijek tiho pizdila za mnom, a ja - kreten - to nisam primjećivao!!! Odatle i njeno požurivanje: nakon toliko godina uzaludnog čekanja u redu iza svih cura koje sam imao i ja bih popizdio i navalio poput razjarena bika! Ali sam joj ga zato sad zakucavao s guza za sva prošla neispucana vremena, a ona je kao kuja samo dahtala i još se više nabijala tom predivnom stražnjicom na moj kurac. Turirala je sve brže i brže, dok se na kraju i meni nije počelo vrtiti u glavi, a o je bio siguran znak da ću uskoro svršiti! Nisam se htio istresti u nju, pa sam izašao iz njene rupice u želji da je (još jednom - za "Zbogom!") pojebem u usta, makar i ne progutala sav moj sok...Ali - Renata kao Renata: uvijek je imala drugačije planove! Možda joj se gadilo staviti u usta nešto što je tren prije rovalo po šupku, makar to bio i njen vlastiti, a možda se plašila da bi zbog toga u mojim očima mogla ispasti laka roba!? Možda je negdje čula da pametne cure na prvom spoju nikad ne daju sve?! Previše je tih možda, ali nema veze! Uglavnom, umjesto da ga na miru popuši za kraj priče, ona ga je uhvatila objema rukama, ubacila u petu brzinu i počela drkati tako žestoko da su mi koljena počela klecati od nenadane slabosti! Spermići su letjeli iz mene na sve strane: po njenoj kosi, sisama, stomaku...Nisam se ni najmanje živcirao za presvlake i stakla umrljana bijelom gustom tekućinom iz mojih jaja, ali mi je prestalo biti svejedno kad sam skužio da moj Audi skupa s nama klizi prema rubu pločnika, jer smo - zaneseni ševom, nespretno i glupo iskopčali ručnu kočnicu, a auto nije bio u brzini, već u leru!!! Uhvatila nas je panika i počeli smo vikati kao manijaci, iako nas nitko nije mogao čuti, ali nas ništa više nije moglo spasiti i - završili smo u moru! Na svu sreću smo se izvukli iz auta prije nego je počeo tonuti, ali sutradan sam morao dobro muljati šlep-službi zašto se to desilo! Taj je događaj zabilježio i dnevni tisak, naravno u crnoj kronici, pa se na kraju ipak saznalo zašto sam propustio zadnju utrku! Tamo je pobijedio, zasluženo ili ne, nema veze, netko drugi, ali meni (a nadam se i Renati) ovo je bio najbolji street race (a i najluđa ševa) u životu!

Nina u lovu na vjetrenjace
Pregleda: 349 · Dodano pre: 2074 dana

Kasni studentski dani protutnjali su u kreativnosti i pokušaju, ali samo pokušaju, da ostanem vjerna...

Užurbana i nervozna atmosfera par dana pred premijeru, svađa u ansamblu, nema nekog kostima, scenografija kasni....Sakrih se iza scene u gomilu napuštene, prašnjave hrpe nečega što je nekada glumilo na sceni blistavi namještaj, a sada služi samo tome da se u mraku udariš u koljeno i sočno opsuješ. Poželjela sam se samo na trenutak sakriti od stresa i nervoze pa sam tako, tapkajući u mraku, ispruženih ruku pokušala zaštiti bar drugo koljeno dok ne nađem skriven kutak za sebe. - Nina! - netko me zvao prigušenim glasom. Trenutak gušta neodgovornosti i želja da se ne javim. - Nina! - glas je bio bliži i u mraku se mogla razabrati silueta. Pauza je tek počela i poželim ostati skrivena. - Nina! Jebemu, tu si negdje, daj nemoj da se napiknem još na neki hrđavi čavao! - Ivanov, sada već prepoznatljiv glas, blago me naježi. Njega sam zadnjeg željela blizu sebe u ovakvom mraku. Ostati vjerna Luki! Ali u trogodišnjoj vezi, koju svi veličaju i uzimaju kao primjer, počela sam se lagano osjećati kao u kavezu gledajući sve te divne muškarce oko sebe na dohvat ruke, a opet tako udaljene eteričnom ogradom vjernosti koja postaje kao težak uteg oko noge. Ivan je mirisao mirisom koji je u meni budio žudnju i vješto sam ga izbjegavala, kad god sam bila u prilici, da pobjegnem od pohotnih misli. Stavljeni u isti projekt, nisam imala izbora, njegova blizina bila je neizbježna. - Tu sam... - progovorih iz mraka i sama sebe, u sebi, odmah nazovem izdajicom. Ronio je polako kroz mrak i izronio kroz more prašine ravno ispred mene. - A kud si ti krenula? - pitao je i prišao mi preblizu da bih ostala čednih misli. Ostati vjerna Luki! - Malo ostati sama, ako nemaš ništa protiv, htjela bih se na tren maknuti iz ove gungule da se skoncentriram na probu. - Nina, nemoj mi to raditi...nemoj me izbjegavati - Ostah malo zatečena. - Ne znam o čemu... - prekinuo me i prišao još bliže. - Jebe mi se živo za Luku, boli me dupe kaj izgledate savršno skupa, opće me ne zanima kaj si gugućete na uho kad ste u društvu, jer te osjećam...kužiš? Glumac sam srce, nemoj ti glumiti meni! Vidim kako ti se bradavice probude kad ti priđem malo bliže, vidim kako se odmičeš i vidim kako me zaobilaziš, a vidim i koliko me želiš... - Pokušaj da se odmaknem mrvu nije bio uspješan, misao je htjela, ali tijelo ne. I zaista, bradavice se počeše buditi u njegovoj blizini. Ostati vjerna Luki! - Prestani, ovo nije profesionalno! - rekla sam nekim infantilno-iritantnim tonom. Nasmijao se slatko. - Daj Nina odrasti! - moram priznati da je i meni ta izjava djelovalo smješno u ovoj situaciji. - Ne tražim od tebe nešto što ne želiš. - rekao je i provukao ruke oko moga struka prislonivši se na mene - Evo, rekao sam ti, tvrde, ispupčene...jebeno lijepe bradavice imaš Nina. - Kako bih mu se rado zavukla u hlače... mmm kako bih rado zaboravila Luku na tren i pustila se požudi... Spustio je usne tik do mog uha - Daj, Nina, to je samo mala slatka prevara, gušt za tebe i gušt za mene - spustio je dlanove na moj struk i lagano ih podizao klizeći lagano do grudi - poslije se vrati u svoju slatku, savršenu vezu... ali poslije... - Vrištalo mi se od muke. Htjela sam se odmaknuti, htjela sam ga odgurnuti i zašpotati predavanjem o tome kako je Luka njegov kolega i kako to sve skupa nije u redu... ali dlanovima je podigao moju košuljicu i počeo se zavlačiti pod grudnjak. U trenu kada su njegovi prsti pronašli moje bradavice nisam se više mogla sjetiti niti jednog razloga zašto ono ljudi u životu moraju biti vjerni. Dio neke autonomne svijesti izgovarao je "ne" i "nemoj" i "stani", a tijelo se počelo besramno nuditi njegovom dodiru. Na moje "nemoj" podigao mi je suknju i svukao gačice. - Neću. - rekao je smješeći se i posjeo me na klimavi stol. Raskopčao mi je košulju, oslobodio grudi. - Želiš me? - pitao je. Samo sam žudno uzdahnula. - Onda me uzmi! - gotovo da mi je naredio mazeći mi istovremeno grudi, širivši mi bedra svojim bokovima. Spustila sam napokon ruke na njegovo tijelo i osjetila navalu zadovoljstva koja se gomilala u meni sa svakom propuštenom prilikom u ove tri godine. Zavlačila sam se pod njegovu odjeću, nestrpljivo mu otkopčavala hlače i prošaptala - Dozna li netko, ostat ćeš bez ovog što upravo držim u ruci... - no kraj rečenice gotovo da se izgubio u šaptu jer zanijemih od osjeta onoga što je pulsiralo među mojim dlanovima. Prekrasan, gladak, čvrst...obrezan? - Fimoza, kad sam bio mali, pa me obrezalo. - smješkao se. Mmmm, dobar osjećaj... Istraživala sam ga tako dlanovima i prstima, gotovo se bojeći zategnuti ga do kraja...upravo je mamio na dodir s usnama. Sagnuh se, koliko god sam mogla sjedeći na stolu, i prislonih usne na tako ugodno gladak glavić, a zadovoljan uzdah s Ivanovih usana ohrabri me još više. Nježno ga počeh oblizivati, masirati usnama i prstima dok je željno poskakivao prema meni... spuznuh sa stola, ravno oči u oči, no umjesto da ga gledam i divim mu se, ja ga pohlepno uvukoh u svoja usta...Ivan se bokovima propinjao prema meni, a onda mi ga naglo oduzeo i jednim pokretom me podigao iz čučnja i prebacio preko stola. - Želiš me? - šaptao mi je u uho sluđujući me kružeći kurcem po meni vlažnoj i željnoj. - Želim... šapnuh tako puna želje da mi je cijela utroba gorila od čekanja. - Koliko me želiš? - sluđivao me i dalje pritisnuvši me prsima za stol dok ga je istovremeno prislanjao i odmicao od mene. - Molim te... ne muči me više... - tiho sam stenjala izvijajući se prema njemu koliko mi je to dopuštao. - Koliko me želiš? - inzistirao je mazeći me uzavrelu glatkim glavićem. - Jako te želim! - no to nije bio odgovor koji je očekivao pa me odluči još više sluditi i uhvati me za grudi razigranih prstiju. - Koliko me želiš? - ponavljao mi je u uho, a moj mozak je sve manje i manje bio na raspolaganju pripremajući se za užitak potpune predaje. Mrmljala sam nešto u pokušaju da izgovorim ono što želi čuti i da me napokon zadovolji ulaskom. - Više od Luke? - napokon mi dade smjernicu za odgovor. Malo se uzvrpoljih, Lukina slika brzo mi prohuji kroz zamagljenu svijest. Prislonio se na sam ulaz i drškao me vrhom laganim kružnim pokretima. Tiho sam stenjala od užitka i žuđenog osjećaja njega u sebi. - Reci! - inzistirao je, a moj je mozak bio pred kolapsom... Luka...strast...želja...vjernost...ne vjernost... (ne)vjernost... - Želim te više od Luke! - napokon promrmljah i dodah u sebi "u ovom trenutku". Tek što sam izgovorila skliznuo je svom svojom punoćom i nastavio se napinjati i propinjati u meni. Stol je bio raskliman, ali na sreću ne i škripav jer bi nas ritmički zvukovi odali. Dodir njegove kože na mojim leđima, zaigrani prsti koji nisu zaboravili održavati bradavice u krutom stanju, dah na uhu i ritam ukradene strasti. Ljepota neplaniranog jebanja i krivnja ostavljena u prašini. Ubrzao se ubrzavši i mene, počeh se nepripitomljeno nabijati na njega dok je ruku spuštao među moja bedra razmičući me treperavu od iščekivanja dodira. Dah mu posta vreo, jurio je u mene-iz mene trljajući me gdje sam najpopustljivija... uskoro se izvuče iz mene i raspe po mojim leđima na tren zaboravivši na moje zadovoljstvo. Krenuh rukama sama da ne ostanem korak do vrha zadovoljstva kad mi, neočekivano se brzo pribravši, skloni ruke, okrene na leđa i polegne na stol spuštajući se vrhom jezika. Poučena prijašnjim iskustvima kad ne želiš biti uhvaćen, spustih dlan na usne da zaustavim glasne jecaje zadovoljstva dok me vrškom jezika draškao i tjerao u orgazam igrajući se mojim trzajevima. Zgrčih se napokon dok su se mozgom preljevale dugine boje endorfina... I ostala bih tako zgrčena još neko vrijeme da me nije privukao sebi i strasno poljubio. - Tako, sad možemo zajedno raditi, kad ne mislim samo o tome kako bih ti rastrgao košulju i zaronio u grudi. - sagnuo se, pokupio moje gačice, obukao me dok su mi bedra još drhturila od doživljena uzbuđenja, zakopčao mi grudnjak, košulju i pomazio me još jednom preko odjeće. - Jebeno divne bradavice imaš, ali sada im bar znam okus. - namignuo mi je, obukao i sebe, poljubio me još jednom i otišao. A ja ostah gledajući u tamu sa spoznajom da mi nevjerna priroda sprema još mnoga iznenađenja, a vjernost...ma ipak je to lov na vjetrenjače...

Seva u Sparo
Pregleda: 349 · Dodano pre: 2074 dana

Proljeće je (a u meni nemir...kako ono pjeva Luka Nižetić). S prvim proljetnim pupoljcima kao da nikne i želja za bijegom od kuće u prirodu: na more, u šumu, na livadu...Tko moje priče prati od samog početka, zna da sve radim (radim iz gušta) samo ljeti, na pola radnog vremena. I dok zimi spavam medvjeđi san, u jesen tražim tartufe po motovunskoj šumi, u proljeće (kao pravi Istrijan) rado idem u šparoge. A u nastavku ćete vidjeti koliko je sličnosti između ta dva "sporta"...

U Istri je branje šparoga odavno iz običnog hobija preraslo u svojevrstan kult - ništa se ne može usporediti s njim: ni treking, ni planinarenje, jer ono je sve to i još mnogo više! Već u samoj potrazi za šparogama ima neke praiskonske sakupljačko-lovačke strasti (baš kao i u mom vrebanju komada): u šuljanju, probijanju kroz grmlje i sličnim egzibicijama. Svaki ubod i ogrebotina na ruci nosi se s ponosom kao kakav ožiljak iz rata. Da bismo ubrali "mac" (rukovet) šparoga, prvo: treba imati itekako dobre oči, da bi se jednim pogledom uočilo ono bitno (kao i da bi uhvatili pravi "snimak" para na delu). Drugo: treba pješice prelaziti kilometre i to često po teškom, strmom i kamenitom terenu. Treće: da bi se izbjeglo trnje i dohvatila šparoga, treba se saginjati, čučati, izvijati i istezati. I na kraju, šparoga ima posvuda (kao i zgodnih Švabica, Talijanki, Čehinja...), a koliko god ih trgali, njihov će broj i dalje rasti (baš kao što će jedne turiste zamijeniti drugi i tako svako ljeto). Dakle, obje aktivnosti jačaju mišiće, oštre vid i sluh, čine nas vedrijima... U svakom slučaju, i branje šparoga i lov na komade izvrsna su rekreacija, a uz malo mašte mogu postati i super-sport! No, nijedne godine kao ove, nisu berači šparoga u Istri bili više razočarani: hladno vrijeme je uništilo mlade, nježne izdanke i dosad ulov nikad nije bio slabiji. Ali, ja ću ovo proljeće ipak pamtiti po izuzetno dobrom "ulovu"! Uvijek lovim na istom terenu: i komade i šparoge. Tako je bilo i ove subote: lijep, sunčan dan (kao lijek poslije svih tih dosadnih kiša) od jutra me mamio van i jedva sam čekao da se riješim svih obaveza da mogu navući čizme i krenuti uobičajenom rutom: prvo uz magistralu, pa polako dolje kroz šumu prema obali. Negdje na pol puta, začujem iza sebe škripu kočnica i ugledam crni Grand Cherokee džip talijanskih registracija kako se zaustavlja tik uz cestu i iz njega izlazi visoka plavuša u jeansu i čizmicama preko koljena. Nakon par izmijenjenih riječi, uslijedio je pozdrav i džip se udaljio. Plavušin hod u visokim tankim štiklama: specifičan, poseban, gotovo baletski - učinio mi se jako poznat. Visoko uzdignute glave, ponosno, "step by step", kao da je plesala koračajući. Prikrio sam se iza grma i čekao još koji znak po kojem bi je prepoznao.A ona je sjela na neki kamen i presvukla se u gumene čizme (kakve i odgovaraju šetnji po ovakvom kršu). Tek sad sam joj mogao dobro odmjeriti tijelo i snimiti facu. Prava krasotica u krasu! "Ma, koji to peder pušta takav komad u ovu zabit? Nije je valjda nogirao? Ti bogatuni stvarno nisu normalni!" - rojila su se pitanja u glavi, ali mi nikako nije dodazilo znam li je i odakle. Iz torbe je izvukla i štap (što su ti Europljani: ni običan prut za zmije ne nabavljaju u šumi poput nas Balkanaca, već ga kupuju u specijaliziranom shopu!) i krenula dublje u šumu, a ja (kao omađijan) za njom!Usput se, berući šparuge, saginjala i izvijala tako da sam lijepo mogao uočiti sve njene kvalitete (grudi što su se nježno njihale pri svakom pokretu), ali i kvantitetu pogotovo njene pozadine! Onda mi je, kao grom iz vedra neba, prostrujalo kroz glavu otkud mi je poznat taj čaroban hod i to slatko dupe - pa to je Sandra, moja nikad obljubljena školska ljubav! Pa, da, prisjećao sam se polako, kao da se budim iz dugogodišnje kome: to je ona ista Sandra (doduše tada je bila crnka - zato je nisam ni mogao odmah prepoznati!) za kojom sam potajice šizio u drugom razredu gimnazije u Puli, pisao joj pisamca, posvećivao pjesme, ave bez ikakva ploda - uopće me nije primjećivala! Ne, nije bila uobražena - jednostavno: nisam bio njen tip! Ipak je slučaj htio da se nađeno tu večer na tulumu kod zajedničkog frenda! Bilo nas je bar tuce i svi smo se nalili kao svinje, a većina je iskoristila priliku i uhvatila prvo meso do sebe (kad se klopa i cuga da se usput nešto i umoči)! A sudbina je meni odredila baš nju!Od predosjećaja da mogu zajebati stvar, još me više uhvatila panika i samo sam još više cugao! A grappa je bila jaka, prava domaća! Nije udarala samo u glavu, već i u noge i u sve ostalo! I da ne dužim, nagovori ona mene da se povučemo u drugu sobu, valjda da kolegice ne bi provalile s kakvim je klipanom završila u krevetu! Još uvijek na nogama, doduše nekako klimavim, odšepesam ja za njom, no ne zadugo...Jedino čega se dalje sjećam (i to kao u magli): kako je Sandra prvo upalila svjetlo (valjda da skuži gdje je krevet) pa onda to isto svjetlo ugasila, tako je i meni prvo sve sinulo, a odmah potom mi se sve smračilo! Pao sam kao klada na krevet, ona me pokušala dovesti u red, ali bez uspjeha: ja sam već bio u nirvani! Čini mi se da je i brljala po mom šlicu, ali nisam siguran. I , kao da se opravdava, mrmljala je: "Ne mogu, ne mogu..." "Ma što TI ne možeš?!? JA ne mogu..." - zadnje je što sam tog trena pomislio i - pao u nesvjest i probudio se tek sutradan! Društvo je odavno odgibalo doma, a ja sam ostao sam s mučninom u stomaku i užasnom glavoboljom, ali me to ništa nije tako smetalo kao spoznaja da sam totalno uprskao kod Sandre, vjerojatno ta sva vremena! Tako je i bilo: nikad poslije toga nije htjela ni pričati o tom nemilom događaju, a kamoli mi dati šansu za popravni ispit! Poslije sam se ipak ohladio od nje, ona se prebacila u drugu školu i izgubio joj se trag - sve do sad! Da li je to prst sudbine ili nešto drugo, ne znam, a nije ni važno, uglavnom: ja sam se opet smotao (ovaj put bez kapi alkohola u sebi!), okliznuo se na neki jebeni kamen i izvalio se koliko sam dug i širok po travi! Ona se isti čas okrenula i uplašena povikne: "Aiuto, aiuto!" - valjda misleći da sam ja neki manijak ili tko zna što! "Smiri se, Sandra! To sam ja! Zar me ne prepoznaješ?" Malo je zastala, uhvatila dah i napokon me bolje pogledala: "Ma, jesi li to ti, gimnazijski mangupe!?" Ponudi mi ruku da se ustanem i ja, prihvaćajući je, ovlaš dotaknem njene grudi. I umjesto da mi opali šamarčinu ili dohvati onim štapom, Sandra se nasmije: glasno, zvonko, nepresušno..."Ostao si isti! još uvijek patiš za mnom, zar ne?!" "Pa..." - počeo sam mucati u tremi kao i prije toliko godina, a tako sam se i osjećao: odjednom mi je udarila neka vrućina u glavu i pomislim: "Gotovo je! Opet ću sve usrati! Nije mi suđeno da Sandra ikad bude moja!" Htio sam propasti u zemlju od stida i straha, ali mi ona nije dala - čvrsto me držala za ruku i gledala direktno u oči: "Nisi se puno promijenio - isti stas, pogled pun strasti...Jesi li još uvijek romantičan kao u školskim danima? Pišeš li i dalje pjesmice za svoje ljubavnice!? Ili si se skrasio uz neku domaću curu, pa ti je srezala pjesnička krila!?" "Ma, baš i ne..." - i dalje sam mucao: "Još sam neženja! Nisam bio te sreće da u životu naiđe još jedna kao ti!" "Stvarno? Možda je i bolje tako - bar si slobodan činiti što god te volja! Vidiš, ja sam odmah nakon mature pobjegla u Trst i udala se za malo starijeg doktora Rossija, koji me ne puta samu nigdje osim, tu i tamo, u šoping i ponekad u šparoge, kao sad kad je otišao na partiju briškule s društvom. Inače je ljubomoran kao pas, pogotovo otkad ne može ništa bez Viagre, a nje se opet, zbog slabog srca, plaši kao vrag tamjana! Jebi ga, to ti je moja sudbina, pa sad ti reci tko je od nas dvoje u većem dreku?!" Sad sam već polako došao k sebi i usudim se izbaciti iz sebe ono što me kopkalo čitav jedan vijek: "A da se prestanemo prenemagati i da ti naplatim dug iz prošlosti?" "Koji dug? Ne sjećam se da sam ti išta dužna!" - branila se s nekim poluosmijehom na usnama. "Ne pravi se grbava!" - smijao sam se i zagrlio je. "Dužna si mi pusu, ako ništa drugo!" "Pa dobro: jedna pusa može, ali ako mi obećaš da nećeš poslije nje opet pasti u komu!" "Bez brige, mala, zna čiko što radi!" - i ne samo da sam joj uvalio jezik i šamarao krajnike, nego sam radio i rukama i nogama na što boljem uletu ovoj stvarno krasnoj ženi. Isfolira da se opire i šapne: "Ne smijem se vratiti bez šparoga! Ubit će me onaj moj!" "Ne brini, bambina, imam ja jednu, ali pravu šparogu i to samo za tebe!" - i gurnem joj ruku na nabreklinu u hlačama. "Ohoho! Možda ta tvoja šparoga i nije rekorder po dužini, ali još nisam imala u rukama tako debelog ljepotana! Mogu li ga isprobati?" - i dok sam joj potvrdno klimao glavom, ona se već prihvatila posla. Žvakala ga je tako slasno i glasno, da bi zazubice rasle i nakonzervativnijoj babi u zabitijem kraju nego što je ovaj istarski kras! A ja sam samo stenjao i uživao, no opet mi noge počele klecati kao nekom pubertetliji i jezik je otkazao poslušnost, ali On se nije dao zbuniti! Stajao je velik i čvrst, tvrđi nego ikad, sam samcat na posljednjoj crti obrane i , svega mi, nije bio spreman da tek-tako padne! "Još su mnoge bitke ispred tebe, prijatelju!" - rekoh mu u mislima i nastavim šarati rukama po Sandri. Napokon mi pomogne svući traperice i sad smo stajali do pola goli usred istarskog krasa, prepuštajući se iskonskim strastima, odlučni da utažimo tu glad - sad ili nikad više! Prvo sam je opalio zguza, jer je nisam želio poleći na travu (zbog trnja i kamenja), a nisam se ni usudio predložiti joj da se odmaknemo na neko bolje mjesto! Ali, nije joj to bilo dosta: htjela je još i još i još! Gurnula me na obližnji kamen i sjela u krilo, dirigirajući svoj tempo, a on nije bio "andante" kao moj, već "allegretto"...Kao za vraga, šupak mi se nabio na neku izbočinu u kamenu i , dok me Sandra jebala sprijeda, imao sam utisak da me neko jebe i otraga! I tako dok nije svršila, a svršila je u prasku (ni vatromet za milenijum joj nije bio ravan!), a bome sam se i ja istresao u nju kao vepar: puno vrisk i puno sperme. A kad sam iscijedio i zadnju kap iz sebe i spremio svog junaka nazad u garažu da se odmori za neke nove bitke, Sandra me opet pogledala onim svojim vragolastim očima i upitala: "Stvarno, a šparoge?" Naravno da sam joj na povratku kupio jedan mac od klinaca uz cestu (po 50 kuna, mater im jebem lopovsku!), da se može mirne duše pojaviti pred svojim doktorom, čak pohvaliti da je izvrstan berač šparoga, pa da je opet dovede u Istru i pusti samu u kras da bere...što se mene tiče, može i banane!

bject height="458" width="584">param
Pregleda: 349 · Dodano pre: 1940 dana

bject height="458" width="584">

Tigrica odjecom i djelom
Pregleda: 349 · Dodano pre: 1904 dana

"Hoćeš me jebati?" rekla je. "Shvatit ću to kao retoričko pitanje," rekao sam i zažvalio je dok mi ga je ona vadila iz hlača. Već je dobrano nabujao, kao piton na napuhavanje, i ona klekne i stane ga dodatno napuhavati

"Bok," čuo sam prolazeći ulicom. Okrenuo sam se i imao što za vidjeti. Karolinu, moju bivšu djevojku.
"Kamo ćeš ti?" upitala me nakon što sam joj odzdravio.
"Evo sam krenuo doma," kažem joj, a ona će na to spremno:
"Daj, pozivam te na kavu."

Nije čekala da je odbijem, već se okrenula i svojim dugim nogama krenula prema kafiću preko puta. Gledao sam je i sjetio se svih dobrih jebačina s njom. One prve, kad smo se upoznali u diskaču, a poševili u njezinom automobilu, pa sve do one posljednje, oproštajne, u mom stanu, kad mi je ga tako dobro ispušila da mi je naprosto bilo žao reći joj da je kraj. Ali nisam više mogao s njom; njena nezasitnost me sve više opterećivala, i kad mi je bilo dosta, prekinuo sam. Makar mi je ponekad, kad sam gledao video snimke njenog striptiza, bilo prilično žao. Ali jebi ga.

Sjeli smo i naručili. Osmotrio sam je od glave do pete. Štiklice, duga crna kosa, dlakavije ruke, koje su podrazumijevale dlakavu pičku, što je Karolina uspješno rješavala potpunom depilacijom, velike grudi i mali trbuščić. Seksi. I te tanke ručice koje su mi toliko mnogo puta izdrkale kar.
"Nećeš sad početi sliniti," rekla mi je. "Jebačina je bila jedina dobra stvar koju smo imali."
"S tim se moram složiti," odgovorio sam joj. "S kim se sad jebeš?"
"Imam nekog tipa iz Švicarske," rekla je. "S njim kad je tu. Kad nije, s kim stignem."
"Je li on sada tu?" upitam, nevinašce jedno.
"Nije," rekla je i nasmijala se. I nakon kraće stanke me upitala: "Koga ti jebeš?"
"To je zapravo jedna jako zgodna i duga priča," rekao sam.
Ona se opet nasmije. Uhvatila me za koljeno.
"Pričaj," rekla je. "Imam vremena. A tko zna što se sve može dogoditi ako me raspališ..."
Prihvatio sam njenu igru.
"Znaš da često idem u knjižnicu."
"Učio si tamo," reče ona.

"Sad idem iz neke navike, kompjutori i to. Tako sam ti jednom vidio jednu zgodnu pičku koja je oblačenjem otvoreno pozivala na ševu. Visoka, crna, tamnije puti, crne kose, malih ali čvrstih sisa, dobrih nogu. Taj je prvi dan kad sam je vidio nosila neku dekoltiranu majicu s tigrastim uzorkom. Sise su joj skoro ispale, Karolina! Ako je jedan muškarac taj dan učio, taj je bio slijep. Meni se digao na sam prizor. A bio sam baš na suprotnom stolu, čitao novine. I, naravno, mala me skužila. Kako ne bi, kad sam imao tako uske hlače. Ali nije ništa rekla, samo se nasmijala, a ja sam ustao i praćen tim njenim osmijehom otišao u zahod izdrkati. Kad sam se vratio, nje više nije bilo. I nije se vraćala tjedan dana.

"A vratila se u minici. Tigrastoj majici. Tada sam je u mislima počeo zvati Tigrica. Baš mi je tako djelovala, s hladnim plavim očima i od solarija potamnjelim dekolteom. Ja sam ovaj puta sjedio dva stola do nje, između nas je bio neki čudan tip, buljast, stariji. Ona me pogledala čim je došla, sjela i krenula na rad. Razmišljao sam bih li i ja otišao na još jedan rad, onaj ručni, a onda se faca između nas ustao i otišao. Da si, Karolino, vidjela te njene oči.

Plave kao led, a istovremeno tako jebežljive. Jedino što mi se na njoj nije sviđalo bile su njene naušnice, one velike, okrugle koje mi djeluju baš nekako prostački. Ali nema veze. Bio bih pretrpio naušnice samo da joj ga jednom zarijem do balčaka. Guzio sam je u mislima kad najednom ona sjedne na frajerov stolac i stavi mi ruku u međunožje. 'Idemo na zahod,' prošaptala mi je. 'Ja prva, ti navrati. Nemoj da te dugo čekam.' I otišla. Ja sam pričekao koju minutu, a onda odoh i ja. Zahod je bio prazan, baš kao i knjižnica. Kad sam ušao u ženski, ona me je spremno dočekala iza vrata, zaključavši ih svojim dugim, tankim prstima. 'Hoćeš me jebati?' rekla je. 'Shvatit ću to kao retoričko pitanje,' rekao sam i zažvalio je dok mi ga je ona vadila iz hlača. Već je dobrano nabujao, kao piton na napuhavanje, i ona klekne i stane ga dodatno napuhavati. Tako mi je dobro pušila, stvrdnuo se u trenutku. Bio sam sasvim spreman za jedan kliz u njenu pičku koja je, kako sam skužio, već odavno čekala na rasturačinu.

Tako vlažnu nakon samo nekoliko sekundi nisam nikad vidio. Uletio sam poput parnog stroja dok su joj iz onog tigrastog dekoltea ispale sise. Imala je krasne, lijepe, od uzbuđenja očvrsnule bradavice. Taj me prizor dodatno raspalio, pa sam je nabijao još brže i još jače, osjetivši svaki put kad sam prešao preko klitača. Bila je izbrijana, ali ne previše. Vita jela, zelen bor, to mi je bila prva asocijacija. I tako sam je pičio i pičio i pičio, u zahodu ispred ogledala, sve dok cura nije svršila. Da je tako dahtala unutra, u knjižnici, mislim da bi joj oduzeli iskaznicu i ne bi joj je vratili dok god je živa. Stavio sam joj ruku preko usta da ne vrišti, a kad se zadovoljila, rekla mi je da joj ga izdrkam na sise. Što sam i učinio. Tri poteza su bila dovoljna da joj razlijem pravu erupciju po tim cicicama, a zatim sam razmazao gustu tekućinu po njoj i još je jednom zažvalio. 'Vidimo se sutra?' pitao sam. 'Drugi tjedan,' rekla je navlačeći tigrovinu preko spermom okupanih grudi.

"I što je bilo drugi tjedan?" pitala me Karolina. Po sjaju u njenim očima znao sam da se navlažila i da će mi ovaj dan sasvim dobro završiti. Žudio baš za sam njenim usnama oko mojeg kurca.
"Došla je, obučena u neku crnu usku dolčevitu i traperice, nimalo tigrasta, ali jednako mačkasta. Sjela je do mene, jer sam joj čuvao mjesto. U tih sam tjedan dana drkao dosta često misleći na nju, na moju tigricu, i kad je sjela do mene i nasmijala mi se, digao mi se u roku odmah.
"Hoćemo?" rekao sam i ona me upita:
"Toliko si napaljen?"
"Mogao bih te tu, iza ove police," rekao sam. "Eto koliko sam napaljen."
"Strpi se minutu, dvije, slatki," rekla je i otvorila knjigu. Kažem ti da u tih pola sata koliko je čitala nisam odmakao dalje od te strane koju sam radio kad je ona došla, vitka i graciozna, obrijane mace. A kad je ustala i odvukla me za sobom iza police, mislio sam da ću se izliti."'Nemoj me sad razočarati, kopljaniče," prošaptala mi je u uho i gricnula ga.

A iza police mi je raskopčala šlic i izvadila nabrekli kar. Mislio sam da će eksplodirati koliko je krvi u njemu bilo. Svojim ga je tijelom sakrila od znatiželjnih pogleda, a svojom rukom ga masirala. Nježno, ali dovoljno. Ja sam je ljubio po vratu i dirao po sisama. Nije imala grudnjak, a bradavice su joj opet bile tvrde i napete. Bole su me i preko moje i preko njene majice kao dvije olovčice, grebući me dovoljno jako da mi na kurcu iskoči žila. Ludio sam, mislio da ću se izbljunuti tu i sada, baš po njoj, po njenim trapericama. Ne znam što me dijelilo od orgazma, ništa valjda, ali stisnuo sam zube i izdržao, nisam se razlio, jedino što hoću da znaš da je cura toliko atraktivna."

Karolina se nasmije.
"Pričaj mi priču," rekla je i obliznula žličicu za kavu u nimalo dvosmislenom stilu. Poznavao sam je dovoljno da bih mogao zaključiti da bi je Karolina isprobala, samo da smo još uvijek zajedno.

"Priča. Tigrica se sagnula, da bi kao fol pogledala neke knjige na niskoj polici, pa je klekla i uzela mi ga u usta. Mljackala ga je, neki su nas pogledali, ali nisu vidjeli što radimo. Na sreću. Da je došao neki od knjižničara, ne bismo se dobro proveli. Zabranili bi nam učlanjenje do propasti svijeta. A ona ga je sisala, žvakala, drkala mi po jajima, zadovoljno se oblizivala, a glavić mi je pulsirao od požude. A onda, da ne bi sve bilo suhoparno, uspravila se i raskopčala si traperice. 'Hajdemo, mačak,' rekla mi je i izložila mi šupak. San snova, kažem ti, prvi put kad sam je vidio, želio sam je dobrano naguziti. I tako ja ni pet ni šest, nego uđem u njenu guzu pravom silinom. Od udara su joj odmah ispale dvije-tri suze. Stiskala je zube, morala je biti tiha, ali to ju je najviše palilo.

Daj zamisli, netko te ševi u dupe svom snagom, jaja ti udaraju po slatkim polovicama, ali ti jednostavno moraš biti tiha, ne ispustiti glasa. To ju je najviše palilo. A iz pičke joj je curila prava Niagara, Karolina. To u životu nisam vidio. Jebao sam je u guzu, a ona je curila, vapila za mojim karom, za mojom bušilicom, i makar nije ni riječ rekla, ja sam znao što želi, pa joj ga zabio u pičku. Tada je ispustila tako glasan svršavajući uzdah, tako nevjerojatno glasan 'AAAAAHHHH!' je odjeknuo iz njezinih pluća, tako visoki ton u životu nisam čuo. I nije mi dugo trebalo da uzbuđenje prijeđe na mene, da iz njenog grla dođe do njene pičke pa se prenese na moje koplje. Tri-četiri zamaha i štrcao sam dok se ona gušila u snazi orgazma. Tigrica, kažem ti. Nevjerojatna. Kako sam je jebao te noći u njenom stanu."

"Nije vam došao nitko iz knjižnice?" upitala me.
"Jest, neka baba, ali već smo se obukli. Pravili se da ništa ne znamo. Jedino što je sperme bilo posvuda, ali nekako sumnjam da je baba znala što to jest."
"Dobro," reče i dovrši svoju kavu. "Sad mi još ispričaj kako si je to pojebao u njenom stanu."
"To ti neću ispričati," kažem i nasmijem se, oblačeći jaknu. "Dođi sa mnom, pokupit ćemo je s faksa, a onda ti mogu pokazati. I možda mi ga usput možeš popušiti."

Kažem vam, poznavao sam je. Nije joj trebalo dvaput reći.

Uzitak osvete
Pregleda: 349 · Dodano pre: 1904 dana

- I što mi imaš reći? - pomirio se da me se neće tako lako riješiti, iako je to mogao učiniti na vrlo jednostavan način. - Kao prvo, da si pravi gad... - započela sam, dok je Robertov jezik sve brže klizio po mojim vlažnim i vrelim usminama. - ...kao drugo, jedan mi frajer upravo liže pičku! Uuuuh, kako to dobro čini! Ti nikad nisi bio tako pažljiv. - Ma, nemoj... - rekao je s nevjericom - ...a koji je to “sretnik”, ako se smije znati? Mislim, ako ga nisi samo zamislila, pa se diraš prstima... - I te kako je stvaran... ooooh... - razuvjeravala sam ga, dok mi se tijelo izvijalo od ugode koju mi je pružao Robert

Inače, nisam nešto posebno osvetoljubiva osoba, tako da ljubavnim vezama, a naročito njihovim prekidima, pristupam vrlo razumno, bez ikakve euforije, ali, kad mi se netko stvarno zamjeri, kao što je to učinio Luka, frajer s kojim sam furala još tamo na faksu, jednostavno ne mogu ostati dužna. To što me je iznogirao nije nikakav problem, nego način na koji je to učinio, ispala sam prava jadnica, da ne kažem glupača. Ukratko, “šutnuo” me u kafiću pred cijelim društvom, nastupajući pri tome vrlo nekorektno i bahato, kao da mu ništa nisu značili mjeseci koje smo proveli zajedno. Neoprostivo!

Naime, u to vrijeme mobiteli nisu bili tako masovna pojava kao danas, ali ih je bilo i bili su pravi hit... No, što je još važnije, dali su mi ideju kako mu se osvetiti. I to ne bilo koji mobitel, nego baš onaj koji me je poklonio spomenuti, tada već, “bivši”. Trebao mi je još samo novi frajer i operacija “osveta” je mogla početi. Našla sam ga već sutradan, i to odmah prijepodne, a gdje drugdje nego u studentskoj kantini. Robert je bio vrlo zgodan mladić, inače kolega s faksa, kojeg Luka, tko zna radi čega, nije podnosio, što mi je par puta i priznao, tako da mi se on nametao kao najlogičnije rješenje, samim tim što sam primijetila da me već neko vrijeme ozbiljno “snimao”. A snimio me i tada, neodoljivim osmijehom šarmantno poprativši svoj zavodljivi pogled. Obzirom da je bio sam, a ja napaljena i željna osvete, što znači i seksa, nisam oklijevala ni trena.

- Što me gledaš tako čudno? - upitala sam dok sam mu prilazila.
-Kako to “čudno”? - uzvratio je protupitanjem.
-Pa, tako... - pojasnila sam, - ...kao da ti je čudno što me vidiš samu!
- Da budem iskren... i jest! - priznao je i dodao. - Uvijek si s “pratnjom”.
Razumije se, odmah sam ga ohrabrila.
- Navikni se da ćeš me ubuduće viđati samu.
Nije se zbunio.
- To mi zvuči kao poziv!
- Poziv na što? - hinila sam naivnost, smjelo se osmjehujući.
- Na akciju! - odvratio je promptno, pa mi se ispitivački zagledao ravno u oči.
- Možda i je! - podgrijala sam njegove nade, pridružila mu se za stolom, pa nam pozvala piće.

Kad smo dobili što smo naručili, običnu kavu za njega i capuccino za mene, nastavili smo razgovor, sve otvorenije i konkretnije, kako i dolikuje zrelim mladim ljudima koji se žele poševiti. Budući da mi je priznao kako mu se već dulje vrijeme sviđam, naglašavajući kako me u posljednje vrijeme sve više želi, i ja sam učinila isto, otkrivajući mu da je za moj raskid s Lukom u određenoj mjeri krivac i on sam, Robert, mada to baš i nije bila istina. No, moram priznati da je bio komad! Markantno, ali pitomo, lice je bilo oličenje, barem po mom shvaćanju, muške ljepote; široka ramena, kakva imaju vaterpolisti ili rukometaši, odavala su da se radi o pravoj ljudini; a krupne šake, koje su bile proporcionalan završetak snažnih ruku na kojima su se isticale dlakave podlaktice, bile su upravo ono što svaka žena želi osjetiti na svome tijelu. Neobično uredan, ukusno odjeven i friško izbrijan, bio je prava poslastica za moje oči. Ali nemojte misliti da sam “pala” samo tako, bez imalo otpora, jer nećkala sam se i prenemagala barem pola sata. Ipak, bilo je kristalno jasno da to činim onako reda radi i da će mu se taj trud, koji potroši na zavođenje, zasigurno isplatiti.

A onda smo shvatili da više nema smisla odugovlačiti. Robert je platio, manirom pravog kavalira, pa smo pohitali u njegov stan, jer se nalazio tek par minuta od faksa, dok je moj bio na sasvim drugom kraju grada. Putem smo još prisnije razgovarali, otkrivajući jedno drugom i pokoju od onih intimnijih stvari o sebi, da bismo se negdje pred njegovom zgradom, poput kakvih balavaca, počeli držati za ruke, a kad smo ušli u lift, počeli smo se i ljubiti. Pred vratima njegove momačke gajbe, kad me već počeo pomalo svlačiti, zatekla nas je jedna sredovječna žena, očito susjeda, te počela kolutati očima, kao da se zgraža nad našim nemoralom i kao da nikad nije činila takve stvari. Oboje smo se samo nasmijali, pa se hitro uvukli u stan i nastavili sa započetim. Ubrzo smo se našli na krevetu u njegovoj sobi, potpuno goli i spremni na fuk. Ja sam ležala na leđima, spremno očekujući njegov slijedeći potez, a on se zavukao licem među moje noge, namjeravajući me oralno zadovoljiti. No, prije nego li se bacio na posao, zamolila sam ga da se još malo strpi, kako bih uzela mobitel iz torbice. Kad je shvatio što imam u ruci, začuđeno me upitao:

- Pa, nećeš valjda sad nekog zvati?
- Hoću... - odvratila sam dok sam se namještala međunožjem pred njegovo lice. - ...Luku! Gad je zaslužio malo poniženja!
Robert je pomirljivo slegnuo ramenima, pa mi počeo lizati mačkicu, a ja sam nazvala svog “bivšeg” i prislonila slušalicu na uho.
Odzvonilo je nekoliko puta, a onda sam začula poznati glas:
- Daaaa!
- Što radiš? - upitala sam, ne predstavivši se.
- Šta hoćeš? - odvratio je, kad je postao svjestan tko ga zove. - Mislio sam da smo nas dvoje završili!
- Nismo još... -r ekla sam odlučno, - ...moramo obaviti još jedan razgovor.
- I što mi imaš reći? - pomirio se da me se neće tako lako riješiti, iako je to mogao učiniti na vrlo jednostavan način.
- Kao prvo, da si pravi gad... - započela sam, dok je Robertov jezik sve brže klizio po mojim vlažnim i vrelim usminama. - ...kao drugo, jedan mi frajer upravo liže pičku! Uuuuh, kako to dobro čini! Ti nikad nisi bio tako pažljiv.
- Ma, nemoj... - rekao je s nevjericom - ...a koji je to “sretnik”, ako se smije znati? Mislim, ako ga nisi samo zamislila, pa se diraš prstima...
- I te kako je stvaran... ooooh... - razuvjeravala sam ga, dok mi se tijelo izvijalo od ugode koju mi je pružao Robert. - Poznaješ ga, ali ga baš i ne voliš... uuuuh... evo ti ga malo...
Zatim sam pružila aparat Robertu i zamolila ga:
- Malac, molim te daj samo pozdravi Luku!
On je poslušno odvojio jezik i usne od moje male, pa rekao:
- Oprosti stari, rekla je da ste prekinuli...
Sekundu-dvije je vladao pravi muk, a onda se zaorilo iz slušalice:
- Popuši majmune, pizda ti materina!!!
Robert se na to nasmijao i nastavio mi lizati dlakavicu, a ja sam ponovo prislonila slušalicu na uho.
- Je li to onaj peder Robert? - upitao je ljutit kao ris.
-Jest dušo... - odvratila sam zadovoljno. - ...ali daleko od tog da je peder... oooh... pravi je ljubavnik... a i kurac mu je veći od tvog...

To ga je još više razljutilo.
- Pa, nek’ ti ga nabije u šupak, kučko jedna bezobrazna!
- Nadam se da hoće... - rekla sam, netremice zureći u Robertov rastući kolac, koji se približavao mom međunožju, jer me je u međuvremenu prestao oralno obrađivati. - ...ali ćemo prvo normalno... a ti to možeš slušati... naravno, ako imaš hrabrosti...
Zatim sam se obratila svom novom ljubavniku:
- Daj mi ga, malac! Nemoj me mučiti!
A kad je uklizio u mene, polako, ali do kraja, zavapila sam u mikrofon na mobitelu:
- Oooooh! Kako je velik... i dug! Uuuuh!
Luka je još uvijek bio na vezi i još uvijek je bio ljut, mada se trudio da ne zvuči tako:
- Glumiš, kučko! Pretvaraš se samo da bi’ ja popizdio! Misliš da ću isključit’ mobitel... e pa, neću... baš me zanima koliko ćeš bit’ uvjerljiva...
- Onda slušaj... - nastavila sam dok se Robert sve brže i jače zabijao svojim čudovištem u moju vrelu rosulju. - ...slušaj kako me rastura... aaah... aaah... aah... Jesi li ti ikad tako?
- Vrištala si i poda mnom... - nije se dao. - ...ili si i onda glumila, ha?

- Nisam glumila... - priznala sam mu. - ...aaah... znao si i ti... oooh... biti dobar... ooooh... zato sam i bila s tobom... aaah... tako dugo, glupane... ali da sam znala... aaaaah...
Tu sam malo zastala, jer su me Robertovi žestoki naleti na to prisilili, ali ubrzo sam opet došla do daha, pa sam nastavila pričati:
- Ooooh, kako me rastura... kako me razvaljuje... aaah... aaah... aaah... ti nikad nisi tako...
- Lažeš beštijo samo da bi me povrijedila... - ponovo je podigao glas. - ...ali neka ti bude... ako ti je bolji, neka je... jebi se s kim god hoćeš... Ako se ne varam ja sam prekinuo, sjećaš se?
- Sjećam se... oooh... - potvrdila sam njegove riječi dok sam se svojski trudila amortizirati Robertove udarce. - ...i nisi bio nimalo obziran, đubre jedno... oooooh... zato sam te sad i nazvala... uuuuuh...
- Griješiš ako misliš da ću biti ljubomoran, glupačo! - uzvratio je u svom stilu.

-Ma, baš me briga jesi li ljubomoran... uuuh... - nastavila sam dok mi je Robert podizao noge na svoja široka ramena. - ...samo hoću da znaš kako sam našla boljeg od tebe... ooooh... boljeg jebača... aaaaah...

A tada mi je mobitel jednostavno ispao iz ruke. Iako je pao blizu moje glave, nisam ga više namjeravala koristiti, jer sam se potpuno posvetila Robertu... primanju njegove pulsirajuće batine... i užitku koji mi je preplavio čitavo tijelo... Ako je Luka još uvijek bio na vezi, mogao je vrlo dobro čuti što se dalje događalo, a osobito sam se nadala da je čuo kako sam žestoko i glasno svršila. No, ako je u međuvremnu prekinuo, onda je to značilo da sam uspjela u svojoj nakani... U stvari, uspjela sam svakako... zar ne? Žao mi je samo što nije čuo kako sam vrištala dok mi je Robert razvaljivao guzu, jer to se dogodilo malo kasnije, nakon kratke pauze tijekom koje sam se uvjerila da Luka više ne sluša...

Mastanje
Pregleda: 348 · Dodano pre: 2074 dana

Inspirirano Vladmarovom galerijom :)

Neku večer, sama kod kuće, muž na putu, ljubavnik doma sa svojom familijom, a u meni se budi želja... gledam tvoju galeriju, a mašta se razvija... tako napet, čvrst i poželjan... u mislima nadoknađujem one dimenzije koje slika oduzima... mmm, gotovo da ga mogu osjetiti u rukama... bedra mi se razmiču sama od sebe i nježni dodir gaćica stvori u meni ugodno škakljikavo uzbuđenje... zamišljam da ga prinosim usnama, ali toliko da, za početak, osjetiš samo moj vreli dah.... mazim ga dahom od vrha do korijena i osjećam kako se nestrpljivo trza prema mojim usnama... nježno ga pomazim kosom, licem i polako prinosim usnama... osjećam kako je žila sve napetija... masiram ga usnama i nježno gladim jezikom... tako napet i čvrst... bojim se hoće li biti mjesta za njega u meni... polako ga obuhvaćam usnama i klizim po njemu napinjući ga istovremeno objema rukama, raste, još uvijek raste u mojim ustima, ubrzavam ritam i sve više osjećam napetost u sebi... postajem vlažna, osjećam kako se rastvaram za tebe i kako me želja užaruje... sjediš i ne mogu a ne poželjeti zajašiti te i ukrotiti... ali prvo te želim dovesti do slatkog orgazma kako bi mogao polako uživati u mojoj maloj igri koju želim podijeliti s tobom. Osjećam kako pulsiraš i dok te pokušavam obuhvatiti što više mogu, oslobađam grudi, čvrste, narasle, tvrdih bradavica... vadim te iz usta i stavljam među grudi, nastavljam te maziti njima sve do trena dok se ne propneš i ne svršiš po njima.... razmazujem te po sebi i polako se skidam dok ti dolaziš do daha...gola ispred tebe, glatke, meke, vlažne pičkice i tvrdih bradavica koje žele do tvojih usana... volim odgoditi zadovoljstvo, slađe je kasnije... ne dam ti da me diraš... okrećem ti se leđima i gotovo da ću sjesi na tebe, ali jedva, izvodim samo za tebe jedan zamamni ples u krilu... sama si mazim grudi, zavlačim ruku među bedra i ne dozvoljam ti da me dotakneš, vrpoljim se u tvom krilu, osjećaš na njemu kako sam vlažna i spremna za tebe, čak naslanjam lagano tvoj vrh meko na svoj ulaz i treperavim dodirima klizim tvojim glavićem oko ulaza, ali još te ne želim u sebi...želim,opako te želim, ali slatko je ovo iščekivanje, tako ću se žustrije i hrabrije nabiti na tebe kada za to dođe vrijeme... odmičem se i okrećem prema tebi... mazim svoje grudi na centimetar od tvojih usana i osjećam tvoj vreli dah na njima....mmmm... želim te... odmičem se opet... podižem nogu na tvoje koljeno i otvaram se tvom pogledu, ruka mi klizi niz trbuh, prstima se razmičem i tu, pred tvojim očima, tako blizu tvom napetom kurcu, počinjem nježno maziti svoj klitoris, lagano ga masirati i trljati... mmmm, slatko ježenje kože od ugode... pobjegne mi jecaj zadovoljstva... u očima mi se pomalo muti... želim do orgazma koji će preći u novi orgazam kad te budem zajahala i ugurala u sebe... spuštam prste do svog otvora i laganim kružnim pokretima dražim se do prvih trzaja, stavaljam prst u sebe, odmah malo poslije ulaza nalazi se malo okruglo ispupčenje, G-točka stvarno postoji, otkrila sam je slučajno (sa svojim prvim vibratorom :) ) draškam se po tom ispupčenju i započinju prvi trzaji, kukovi mi postaju nemirni i nabijam se na vlastiti prst... grčim se od zadovoljstva i osjećam prvi val orgazma... sad sam spremna za tebe, izluđena od žudnje zaboravljam na strah od tvoje veličine i zajašim te... tako sam te gladno, halapljivo ugurala u sebe da sam ostala bez daha osjetivši te tako duboko u svojoj utrobi... kriknula sam od zadovoljstva i nastavila se penjati i spuštati po tebi divlje, nemirno, bokovi su tražili razuzdani ritam, nabijala sam te u sebe i ostajala bez daha... mutilo mi se pred očima od zadovoljstva, a kada si dotaknuo moje grudi i počeo mi maziti vrhove bradavica počela sam nezaustavljivo stenjati od zadovoljstva, dahtati, hvatati zrak... i da sam htjela usporiti nisam mogla koliko mi se tijelo grčilo od zadovoljstva... stezala sam te svojim stjenkama, tražila te da mi šapneš na uho kako je biti u meni... osjećala sam kako rasteš u meni, bubriš, napinješ se , pulsiraš, nabijaš me na sebe do kraja i napokon topla eksplozija u mojoj utrobi... još sam par puta kliznula po tebi, a zatim me obuzeo tako sladak grč da sam izgubila kontrolu nad vlastitim tijelom... morao si me pridržati da ne padnem. Ostali smo neko vrijeme tako sjediti, a onda si ga polako izvadio... čak i zadovoljen je djelovao impozantno i veliko... mmmm, sve to je bilo u meni... mmmmmmmm, teško da ću to zaboraviti....

OGLASI

OGLASI