NAJGLEDANIJE BLOGOVI

Novi · Najgledanije · Najviše Komentara
Vremenska Linija:
Prikaz 341 od 350 od 388 blog postovi.
Ljubomora 2 - Duhovi proslosti
Pregleda: 348 · Dodano pre: 2233 dana

Htjeli mi to priznati ili ne, u pozadini svake ljubomore uvijek se krije - strah! Strah da nismo dovoljno lijepi, pametni, bogati da bi zadržali voljenu osobu, strah od gubitka časti i sramote, strah od samoće...

Nikad nisam bio ljubomoran, bar ne bez razloga! To je izmišljotina one kurve što koketira sa svakim jebenim tipom koji baci oko na njene sise ili guzu! Koji kurac oni imaju odmjeravati moju djevojku? Zar su slijepci, pa ne vide da je ona moje vlasništvo, moje i - ničije više!? A s druge strane: kad su ti dripci već tako uporni u snimanju, zašto kuja ne spusti pogled i ne ignorira ih kao zadnje luzere, što ustvari i jesu kad troše oči na nešto što nikad neće biti njihovo!? Ne - ona se radije poigra s vatrom i izazove moju ljubomoru, kao da ne zna kako će to završiti: nervozom, psovkom, ponekad i šamarom...Ne zaslužuje li svaki zločin i primjerenu kaznu? Priznajem: nekad se zbog toga loše osjećam i po nekoliko dana, bude mi krivo što sam je izmlatio, ali - najčešće si je sama kriva! No, to je ne sprečava da se sve to vrijeme duri i ucjenjuje me...Zamislite: usudi se tvrditi kako ja sve to sam sebi umišljam i da nemam što ja njoj oprostiti, već - ona meni! I uvijek me tjera da joj obećam kako ću se promijeniti i prestati biti sebičan i ljubomoran! Ja - sebičan? Pa ona stvarno nije normalna! Zato sam joj ga i nabio u guzicu posljednji put kad mi je priredila sranje na tulumu. Ali, očito nije izvukla nikakvu pouku iz svega toga. Naime, kad smo se nakon jebačine obukli, nismo se vratili u društvo, već sam je otpratio doma. Tu je pizdila da sam đubre i cvilila kako to nije zaslužila, a ja sam se pokupio i otišao nazad na tulum. Tek mi je tu pao mrak na oči, jer sam skužio njenog bivšeg dečka kako se opet upucava, a li sad nekoj drugoj curi. Tada mi je pukao film, jer sam odjednom umjesto te ženske u njegovom naručju vidio svoju djevojku. Uhvatio sam ga s leđa za rame, okrenuo ga za 180 stupnjeva i opizdio šakom u nos, tako da se odmah složio po podu koliko je dug i širok! Nastavio bih ga cipelariti da mu izbijem iz glave tu šminkersku umišljenost i bezobrazluk, ali su me frendovi spriječili, uhvativši me rukama pod pazuh i odvukavši me van, da se ohladim na noćnom zraku. Ni oni me nisu razumijeli, iako su znali što sam u prošlosti doživio sa svojom prvom djevojkom. Zdenka mi je nabijala rogove na svakom uglu i čak mislim da je i uživala u tome! Dakle: nije bila samo nikad kurca sita nimfomanka, već i bolesni psihopat, jer je perverzno uživala nanositi mi bol, bez obzira što sam je volio i bio joj vjerniji od psa! A ja - zaljubljen kao kakva budala iz TV-sapunice, sve sam joj tolerirao i trpio rane na duši kojih je iz dana u dan bilo sve više i više...Ali, jednog dana više nisam mogao držati zatvorene oči! Kad sam upao u sobu najboljeg frenda s faxa i vidio je - ne s jednim, već s dvojicom jebača u sebi, nisam znao zbog čega da više popizdim: zbog njene nevjere i nezasitnosti ili zbog frendove izdaje?!? Zamislite tu scenu: ona kleči na koljenima i laktovima, moj je frende jebe punom parom s guza, a onom drugom kretenu puši kurčinu kao kakav cigarilos! U tom sudbonosnom trenutku, kad su me skužili, oba su se jebača sledili od straha, samo je ona mrtva-hladna ispljunula taj nabrekli kurac iz svojih pokvarenih usta, uputila mi pogled pun gađenja, cinizma i poniženja, bez da mi kaže bilo što, makar ono glupo: "Oprosti mi - nisam znala što radim!" Ne - ona je posve ignorirala moju prisutnost, kao da ne postojim i obratila se onoj dvojici: "A što vi čekate? Nastavite što ste započeli! Ne obraćajte pažnju na njega! On je jebeni luzer - ne zaslužuje ništa drugo nego da pati!" Nisam popizdio, niti u bijesu uhvatio stolicu ili bilo što drugo, pa je slomiona njima, ne - bio sam tako očajan da sam se slomio u 1000 djelića poput čaše ispale iz ruke nespretnog pijanca. Pobjegao sam iz sobe, iz zgrade, kao zadnja kukavica napustio studij i vratio se doma, gdje sam još dugo, dugo oplakivao svoju nesretnu sudbinu. Postao sam strašno osjetljiv i sumnjičav. Nisam više vjerovao nikome: ni djevojkama, ni prijateljima...Za mene je svijet postao kavez pun varalica, a moja omiljena parola: "Sve su žene kurve!" Zato sam stalno bio na oprezu, nepovjerljiv prema svim novim ljudima u svom životu, tako je bilo i prema Esteri, bar u početku: odbijao sam je od sebe koliko god sam mogao u strahu da se opet ne zaljubim u krivu osobu, ali - privlačila me kao magnet i nisam joj se mogao dugo suprostavljati. Krenuli smo i na prvi je pogled sve izgledalo normalno. Vidio sam zaljubljenost u njenim očima i pomislio: "Možda je ona ta prava, koja će mi izliječiti sve rane i dokazati da još uvijek postoje žene vrijedne povjerenja i ljubavi!?" Malo sam se opustio i zabrijali smo, ali sam i dalje duboko u sebi bio na oprezu, uvjeren kako je moram držati na kratkom lancu. Zašto mi je to bilo potrebno? Umjesto da izaberem samopoštovanje, ja sam pojačao kontrolu, jer je samo takav pristup stvari mogao u meni umiriti sve strahove, od onoga da će me prevariti i ostaviti poput Zdenke do onoga da jednostavno nisam dovoljno vrijedan da uopće zaslužujem ičiju ljubav, da nikad neću biti voljen i sretan, da ću zauvijek ostati sam...A onda sam se tek uplašio, jer sam shvatio da sve te sumnje što me nagrizaju iznutra, svađe i proganjanje Estere, umjesto da istjeraju stvari na čistac i pomire nas, imaju sasvim suprotan efekt - sve su nas više razdvajale! Shvatio sam da je, koliko god ja to žarko želio i napora uložio, ne mogu kontrolirati, ni spriječiti da me prevari ili ostavi! A na taj je način nisam vezao za sebe, već sam je - tjerao od sebe! Ona mi je uvijek ponavljala kako sam zgodan, lijep i pametan, pokušavala u meni probuditi osjećaj sigurnosti i samopoštovanja, ali ja baš i nisam vjerovao u to. Negdje usput izgubio sam kompas i balans između nesigurnosti tih podsvjesnih i svjesnih, opravdanih i neopravdanih strahova i umjesto da budem kontrolor vlastitih osjećaja, oni su počeli kontrolirati moj život i pretvorili ga u kaos...

Oktani i hormoni
Pregleda: 348 · Dodano pre: 2233 dana

Street race je sve, samo ne obična utrka autima nabildanim kubicima i ulickanim otkačenim spojlerima. Nije to ni kurčenje brojem cilindara i ventila, niti preseravanje paljenjem guma ili nabijanjem muzike do jaja! To je jednostavno stil života i smrti koji slijedi ideologiju James Deana, prvog buntovnika bez razloga: "Umri mlad i budi lijep leš!" U tom filmu ili jesi ili nisi - ne možeš se folirati da si cool pri 220 na sat! Kao i za roc\’n\’roll i za street race treba imat - dušu! A ako se uz tvoju pilu, prilijepi i kakav dobar komad - još bolje! A Renata nije bila samo to - ona je bila pička i pol!

Oči, kosa, sise, guza - sve je na njoj bilo kako treba! I palilo me 100 na sat! Ma što ja govorim - 200 na sat!!! Je: uz nju sam (skoro) zaboravio zašto volim brzinu - s tom sam malom odjednom htio sve polako, mic po mic...No, čim sam sjeo za volan svog nabrijanog Audija i počeo turirati mašinu, tako da su od muke zacvilile gume, opet je u mene ušao onaj vrag koji obožava crazy cars, fast food i speedy fuck! Renata se još nije stigla ni vezati, a ja sam već stisnuo gas do daske i hvatao vjetar prema moru. I dok sam prašio Ipsilonom, krišom sam je promatrao: nije se znojila od nelagode na 100, niti se molila Bogu na 150 na sat, ali kad se kazaljka na brzinomjeru počela približavati brojci 200, uhvatila me za ruku na mjenjaču i grčevito stisnula. Izgubila je ono svoje rumenilo u obrazima i lice joj je poprimilo boju krede. "Uzmi žvaku - lakše se diše!" - pokušao sam se našaliti, ali nije prihvatila. "Budalo! Ne želim poginuti na prvom spoju!" - odbrusila je. "A ovo je - spoj?" - nastavio sam je provocirati. "Zar nije?" - procijedila je kroz zube i zarila mi nokte u ruku. "Hej! Koji ti je kurac? Znaš li da nas pri ovoj brzini takva zajebancija može skupo koštati?" - bio sam izvan sebe od bijesa, jer me mala stvarno raspizdila. Ipak sam (zbog mira u kući) pomirljivo smanjio brzinu na "normalnih" 13o km na sat. Kad je to vidjela, Renata je malo odahnula i pogledavši me iskosa upitala: "A da li bi se ljutio i da ti ga neka ženska popuši usred vožnje?" Pritom je kurvinski oblizala usne i čekala moju reakciju. Nisam više mogao hiniti hladnokrvnost: pa i ja sam čovjek od krvi i mesa, muškarac kojim (kad je u pitanju prvoklasna piletina) zavlada strast, a ne razum! Kurac mi je ionako sve vrijeme bio na pol koplja, ali ne iz žalosti, naprotiv: u slatkom iščekivanju slijedećih doživljaja! Onu epizodu s nesretnim "kitohvatom" i svršavanjem prije svršetka, već sam bio zaboravio, a čini se i ona, čim mi se tako otvoreno upucavala i to na cesti, pri 13o na sat! "Dakako da se ne bih ljutio! Pogotovo, ako bi ti bila ta cura!?" - prebacio sam lopticu opet na njenu stranu. "Mogu probati, jer još nikad nisam to radila pri ovakvoj brzini!" - odvratila je, a ja sam joj nisam ostao dužan: "Onda ne znaš što su pravi gušti!" Ustvari i ja sam se prenemagao, jer mi još nijedna nije popušila u vožnji! Malo sam se povukao od volana i raširio noge da može lakše doći do mog napetog mačka. "Stvarno hoćeš probati?" - provjeravao sam da li je iustinu spremna ići do kraja ili me samo zajebava. Umjesto odgovora, uslijedila je akcija koja je graničila s naučnom fantastikom (samo što to nije bio science fiction, već sex-fiction!!!). Za dobro pušenje nikada nikome nije trebao natprosječni IQ, niti doktorska diploma: kod pravih bi se pušačica talent uočio od prve! Njen je ručni rad bio za svaku pohvalu, tako da se moj mali skočko propeo poput mustanga i pokazao u nadnaravnim dimenzijama. A kad se spoje oktani i hormoni, onda se probude demoni, krv udari u glavu i padne mrak na oči! I taman kad sam pomislio: "Sad će ga staviti u usta!" mala mudrijašica ga je samo cmoknula u glavić, podigla glavu i uz onaj svoj zarazni osmijeh šapnula: "Ostavimo nešto i za kasnije!" "Mmmm..." - durio sam se, ali sam malog-velikog i dalje ostavio vani da strši poput jarbola i izaziva je. U tom je djeliću sekunde pored nas proletjela metalik srebrna Alfa 145 talijanskih registracija, tako brzo da nas je vjetar koji je uslijedio iza nje dobro protresao. Naši su susjedi i inače ludi vozači i imaju nabrijane aute, ali ovaj je pićio kao da mu gori pod petama. I kao što to činim i kad sam sam, pokušao sam ga stići, bez razloga, eto samo da vidim mogu li biti brži od njega (ustvari: mrzim kad me bilo tko pretekne!). Ovo je moja cesta: zašto se on tu razmeće kao puran? Što si umišlja: da ja nemam konja za utrku? Imam, imam i to ne jednog, već njih 220, možda ne mladih i rasnih poput njegovih, ali podjednako divljih kad ih netko izazove! Kurac mi je i dalje stršio, ali ovaj put podsjećajući na ratnu zastavu pri jurišu na neprijatelja, a Renata se posve raspametila i opet zagnjurila glavu u moje krilo, valjda da mi da dodatnu snagu za utrku koja je slijedila! Isprva ga je dudala lagano, usporeno kao u slow motionu, oprezno tek ga ovlaš draškajući jezikom po glaviću, a onda kao da je predozirana adrenalinom počela fafati sve brže i brže. To je bilo o čemu sam oduvijek sanjao: pušenje bez ograničenja brzine!!!Dudala ga je, sisala i lizala kao manijak, a ja sam dahtao kao kit na suhom, jer je mala bila prava reinkarnacija Dubokog grla! Još nisam sustigao žabara, a već su mi se maglile oči - to nije bilo dobro, ako sam se želio skoncentrirati na vožnju! Pomislio sam: "Jebi ga: opet ću eksplodirati kao bomba..." - a tu si grešku nisam smio dozvoliti 2 X u istom danu: "...a neću stići Talijana!" I zato sam joj udarivši je dlanom nježno po onoj divnoj okrugloj guzičici, dao do znanja da malo uspori, kako bih ja mogao ubrzati! Već za minut i pol sustigao sam svog nesuđenog suparnika, a onda ga i prestigao. Tio je popuzdio i pokušao me preteći, ali mu nisam dao, skrenuvši sasvim malo ulijevo, tko toliko da mu dam do znanja da se sa mnom nije za šaliti! Pustio sam muziku do daske. Na radiju je svirao i pjevao Vječni Dino: "Udri jače, manijače!" Uslijedio je pravi dvoboj: kao u špageti-westernima! Talijan je bio pravi driver i fajter do kraja: nije htio popustiti staroj kanti, kako mu je očito djelovao moj Audi! Ali to nije bio običan auto - to je bio RedDevil, crveni đavo i nitko mu nije mogao stati na rep! A ni moja Renata nije bila obična cura , već pravi street racer u duši i pušačica bez premca. Ovakvo što si uistinu ne možeš priuštiti svaki dan, ali to je upravo ono što sam vam već pokušao objasniti: street race nije samo utrka u kojoj adrenalin skače u vis, više i od naše Blanke - to je način života i ja ga ne bih mijenjao ni za što, pa ako i poginem, nema veze: "Bolje je jedan dan živjeti kao lav, nego 100 godina kao mrav!" Nije tako zborio Zaratustra, već jedan moj frend iz kluba, a vjerujem da se i Renata potpuno ufurala u taj film i da joj se tijekom ove lude vožnje pička ovlažila bolje nego pri najboljoj klasičnoj predigri! U tom turbo otkačenom nadmudrivanju i konstantnom preticanju (vozili smo uporedo 180 do 200 na sat), "kolega" preko puta je napokon skužio što mi mala radi ispod volana i od iznenađenja ostao bez teksta. Alfa se malo zanijela i počela krivudati cestom par sekundi, ali ju je ubzo ispravio i opet krenuo u boj za ponos svoj i svog auta! Odjednom se u blagom desnom zavoju ispred nas, kao grom iz vedra neba, stvorio treći, znatno sporiji Mercedes starog tipa njemačkih registracija. Sigurno neke starkelje, kojima se nije nikuda žurilo, pa su po mojoj procjeni vozili tek 110 na sat! Trebalo e reagirati u djeliću sekunde. Talijan ga je obišao s desne strane, a ja sam morao slijeve, pomoćnim trakom. Hvala Bogu, uspio sam se izvući iz klinča bez ikakvih pizdarija! Nažalost, Talijan je odustao da daljnje utrke, zaustavivši se na prvom odmorištu, valjda da dođe k sebi od previše uzbuđenja za jeadn dan! Jer: niti sam ja Schumacher, niti je on Hakkinen, pa smo nakon ovog lakše disali svih troje! On je ostao daleko iza nas, a mi smo nastavili za Rovinj, gdje smo namjeravali nastaviti svoj ljubavni film.

Samo pravi frajeri idu u raj 2
Pregleda: 348 · Dodano pre: 2233 dana

Obeshrabren i razočaran, dobro uzdrmanog ega, Pavo se osjećao odbačen poput stare krpe, a ustvari je on bio taj koji je bježao. Osjetila je Marta da u njemu gori nemir, opasan za njihovu ljubav i brak, ali nije znala kako mu pomoći. Kao da nju ne bi zasvrbjelo tamo dolje, baš kao nekad u mladosti (za koju se činilo da je bila prije čitave vječnosti), kad su se ona i njena prva i jedina ljubav trošili kao zečevi, iza svakog ugla, ali bi se opalila po toj ruci koja bi spontano krenula ispod pasa i rezignirano zaključila:"Mladost - ludost! Što je bilo, bilo je! Glavno da smo se skučili, podigli djecu na noge, a drugo nije važno!" Ponekad se protiv takve neugode branila cinizmom, ponekad bi se povukla u kupaonicu i tamo se zadovoljila pod tušem, ali bi je kasnije grizla savjest i osjećala bi stid zbog tog čina, pa bi se slijedeći put, kad bi je uhvatila slična groznica, ugrizla za jezik i odagnala od sebe takve besramne misli daleko, daleko...

No, ovu je večer njen Pavo bio posve drukčiji: isto nervozan i napet, ali nekako vedriji, pažljiviji, optimističniji, jednom rječju: življi nego u zadnjih 10 godina! Svidio joj se taj novi-stari Pavo, koji je oko nje obigravao kao nekad davno, nakon što ne bi dobio pičke par dana zbog neke bolesti ili drugog (ali itekako opravdanog) razloga. Tada je podsjećao na mladog pjetlića koji pokušava sve moguće i nemoguće, samo da pojebe prvu kokicu u kokošinjcu, a sad je ličio na starog, iskusnog kokota koji vreba žrtvu strpljivo i uporno, jer zna da će na kraju biti njegova, samo njegova! A tek oči starog Pave! Svijetlile su kao krijesnice u noći i samo podgrijavale ionako vruću atmosferu. Osjetila je Marta da se nešto dešava s njenim mužem, ali nije znala da li uživati u Pavinim nabacivanjima ili se plašiti te nagle promjene? Sjećala se ona tog pogleda, čeznutljivog i romantičnog, gladnog tjelesnih užitaka. I sad ju je gledao na isti način: zaljubljeno, strasno, vatreno... Nekad bi odmah pala na njegov šarm i pojebali bi se isti čas, na licu mjesta, u dnevnom boravku ili u kuhinji, svejedno, bez prenemaganja hoće li ih zateći djeca ili netko drugi, svejedno: samo bi se prepustili bujici navrlih osjećaja i bilo im je prelijepo! Nikad nije bio neki super-jebač, ni maratonac iz pornića, nije ni imao takav alat, ali se uvijek maksimalno trudio i uvijek im je bilo fantastično! Nedostajao je Marti takav Pavo i baš zato je, bez imalo razmišljanja, prihvatila ovu igru i u startu odustala od bilo kakvih komentara. A Pavo se dobro potrudio da svojoj ženici ovu večer učini što ljepšom, pa je u tu nabavio bocu šampanjca i mirišljave svijeće, a na stari gramofon stavio glazbu iz njihove mladosti! Sve se to dešavalo tjedan uoči 40-godišnjice braka i dok je Pavo uživao u ulozi ceremonijal-majstora, Marta je sve to promatrala zadivljena, ali i začuđena: kao da je to bio neki predivan san iz kojeg se više nije htjela probuditi, ali kako još uvijek nije znala na čemu se temelji Pavin novi polet, i dalje nije bila opuštena do kraja! Ipak, kad je upalio svijeće nestale su sve njene sumnje i bila je posve spremna da se otkači! A Pavi se, prvi put nakon dugo, dugo vremena vratilo izgubljeno samopouzdanje, a zato što je napokon prevladao predrasude i usudio se nabaviti ono čega se sve vrijeme strašno bojao: čarobne male, plave tabletice za poboljšanje erekcije! Naime, o tom lijeku za potenciju stari je Pavo toliko toga čitao i slušao, da su mu se sve te priče o njihovoj čudesnoj djelotvornosti činile fantastičnije od bajki za odrasle! O tim stvarima nije pričao ni s svojim liječnikom, a kamoli s npr. kumom ili prijateljima. Pa, svi bi ga zajebavali - umro bi od sramote, kad bi se otkrilo da mora koristiti takvo što za podizanje "palog borca"! Nije to smjesa saznati čak ni Marta, ovu je tajnu Pavo čuvao samo za sebe, jer je pretpostavljao da bi ga većina njih odvraćala od tog nauma, prije svega zbog kontraindikacija lijeka, ali on je odlučio da pobjedi svoj strah i ide do kraja! Kako mu je seks donio toliko lijepih trenutaka i radosti u životu i zato mu značio tako mnogo, napokon mu je dozlogrdilo da i dalje živi u nejebici, pa je sam sebi rekao: "Ševa je divna stvar i zašto si je ne priuštiti, ako postoji način za to? Ako ta mala plava tabletica uistinu diže iz mrtvih, onda ona ne može biti nikakvo zlo, već samo - dobro!" Ipak, mučio ga je jedan detalj iz uputstva za uporabu: "Lijek se ne preporuča srčanim bolesnicima, zbog opasnosti naglog pada krvnog tlaka, pogotovo ako se pacijent liječi nitratnim preparatima" . Pavin je tlak bio blago povišen, ali ga je redovno kontrolirao i korigirao propisanim lijekom, pa ga je sve to malo zbunjivalo, ali je na kraju radoznalost i želja da se riješi nejebice prevladala u njemu. Strah i nedoumicu je posve zaboravio i pun optimizma krenuo je u poonovno osvajanje bojnog polja br. 1 - bračne postelje i svoje ljepše polovice! A krenulo mu je baš dobro: Marta je očito bila dobro raspoložena i zaboravila sve kronične boljke, a imponirale su joj i njegova slatkorječivost i nježni dodiri...Predugo je njihova spavača soba bila nijema i gluha, a bračna postelja prazna i tužna: spavali su oni zajedno, ali (osim puse za laku noć) u njihovom se krevetu nije ništa dešavalo! Zato je već u startu, ova večer dobila mnogo veću važnost od nominalne i zato su im srca zatreperila brže i jače nego ikada prije, skoro kao jeka onog ushićenja kad joj je Pavo uzeo nevinost, ali joj je za uzvrat zauvijek dao sebe, pa ona nikad nije požalila svoju odluku da se veže uz njega čitav život! I baš zato je Pavo uzeo Martinu ruku i stavio je na svoj kurac, želeći da ga ona drka, dok je on ljubi i miluje. Ovaj put nije previše odugovlačio sa svlačenjem: i nju i sebe skinuo je na brzinu, bez nepotrebnog prenemaganja. Sad su stajali goli jedno uz drugo i šarali usnama po licu, vratu, a rukama po grudima i stražnjici. Dahtao je Pavo uzbuđen od doživljaja, treperio je od ćele do jaja, stenjala je i Marta, jer i ona predugo nije imala kurac u sebi. Stiskao je i gnječio Pavo njene sise, a ona ga grebla po leđima, ljubili su se sladostrasno, ali - kurac se još nije dizao u boj za ponos svoj! Zato Pavo prekine na čas ovu vruću igricu i pomalo promuklim glasom zamoliMartu za strpljenje: "Zar nećemo popiti zdravicu za godišnjicu braka?" "Pa dobro. da ne propadne šampanjac! Ali, nemoj se sad izvlačiti: to što si započeo, moraš i dovršiti! Da mi pica ne uvene od neuslišene želje..." - zavapi Marta i pogleda vragolasto svog Pavu, a on se okrene od nje, proguta krišom jednu tableticu i nasipa pjenušac u čaše: "Što kažeš, stara: da pokušamo, pa što bude - da bude?!" - provali on, odjednom pun samopouzdanja kao da je u guzicu dobio injekciju adrenalina. "Ajmo probat, pa makar se usrali!" - prihvati Marta i podigne čašu u zrak: "U ime starih dana!", a Pavo joj odzdravi: "U ime ljubavi!" Jedno vrijeme su se žvalili i hvatali poput pubertetlija u školskom WC-u za vrijeme velikog odmora, a onda je Pavo počeo osjećati slatke trnce u donjem dijelu tijela i to ga je osokolilo na slijedeći korak! Nježno joj je raširio noge i zaronio u toplo i vlažno međunožje. Kurac mu se udrvenio poput motke za skok u dalj i lako je skliznio unutra. Kad mu je glavić ušao, Pavo je samo čuo Martino slasno i strasno: "Aaaaaah!", malo je zastao, a onda je krenuo karati kao pravi pastuh, odmjerenim i odlučnim ritmom. U početku je možda i želio uskladiti ubode s poljubcima, ali je ubrzo izgubio kontrolu i odustao u korist nabijanja u rupu koja ga je tako dugo čekala. Marta ga je bodrila poput navijača Vatrenih u jeku utakmice s Njemačkom i pokretima bedara i guze, pomagala da još dublje i snažnije prodre u nju i njenu uzavrelu pičku. "Tooo, majstore!" - vrištala je u maniru BBB i grizla ga po vratu, rukama ga gurajući u sebe divljački, gotovo životinjski - kao da joj rupa nema dna, kao da joj je to zadnja jebačina u životu... Jebao ju je kao nikad prije: nabijao ga je tako mahnito da su muoči ispadale iz duplji, ali nije mogao svršiti ili je bar to mislio, jer mu je kurac bio tako tvrd da ga više i nije osjećao kao dio sebe, već kao neki produžetak, priključni alat - teški čekić kojim udara i buši tamo gdje želi, ali bez uzvratnih vibracija, koje bi ga umorile i uznojile, a ne postoji prekidač za sigurnosno isključivanje! Jebao ju je balkanski žestoko i surovo, ali opet i strasno i romantično u isti mah. Ta mješavina osjećaja uvijek je uzbuđivala Martu kako kakvu šiparicu, jer se u isto vrijeme osjećala i ženom i kujom, i princezom i kurvom, i mačkicom i tigricom...Po njenom jecanju Pavo je zaključio da je čas da je izludi do kraja i ubacio je u petu brzinu: zahuktala se stara parnjača i radila kao profesionalna visokotlačna pumpa! Jebali su se gotovo dva sata, a stari Pavo nikako da svrši! Marta nije dolazila k sebi od iznenađenja, ali se prepustila nesvakidašnjem užitku i nije se usuđivala ništa pitati, da ne prekine tijek tih silnih orgazama, koji su je obarali s nogu jedan za drugim, kao nikada do tada! "Odakle mu ta iznenadna snaga?" - pitala se Marta: "Da nije drogiran?" , ali nije imala ni snage ni volje da to isto pitanje glasno postavi svome mužu, koji je majstorski zakucavao tricu za tricom. Radije ga je pustila da radi s njom što god mu je volja, makar se spojilo nebo i zemlja, makar došao smak svijeta! A tako je razmišljao (ako je uopće i mogao normalno razmišljati) stari Pavo: "BOLJE JE IZGORJETI, NEGO UVENUTI!" i nastavio ga nabijati u svoju Martu, dok se ona trzala u orgazmima, koji su je nemilice tresli jedan za drugim. Nakon tri sata te žestoke jebačine, ipak su Pavu počele izdavati noge i mišići su mu se počeli kočiti, a lice grčiti...U tom je trenutku pogledao svoju ljubav kako uživa kao nikad i sperma je konačno šiknula iz njega. Svršavao je kao vepar, hropčući i dišući na škrge, srce mu je valjda kucalo 200 otkucaja u minuti, vid mu se zamaglio, punio ju je i punio, mislio je da nikad neće prestati, sretan i presretan što je zadovoljio jedinu koju je volio u svom životu, ponosan na samog sebe, duše ispunjene osjećajem neizrecive radosti, samo mu nije bilo jasno zašto svoju dragu vidi u plavom, da li je to vrhunac svega - nirvana ili...? U tim je mislima posljednji put pogledao svoju životnu družicu, koju je savladao umor i san, pa je zaklopio i on svoje oči i nikada se više nije probudio, jer - samo pravi frajeri putuju u raj!

Nezaboravno krstarenje 2
Pregleda: 347 · Dodano pre: 2233 dana

Ja sam se probudio prilicno rano a Marijana je spavala potpuno mirno i nepomicno. Kako i nebi posle svega sto je radila prosle noci sa Matem i Karimom . Posao sam na kafu do istog bazena i cafea ko kog smo upoznali nase nove prijatelje. Dok sam ispijao jutarnju kafu razmisljao sam kako se sinoc sve tako brzo odvijalo . Kako je moja verna zena tako brzo zavela njih dvojicu i kako sam ja reagovao

Ja sam se probudio prilicno rano a Marijana je spavala potpuno mirno i nepomicno. Kako i nebi posle svega sto je radila prosle noci sa Matem i Karimom . Posao sam na kafu do istog bazena i cafea ko kog smo upoznali nase nove prijatelje. Dok sam ispijao jutarnju kafu razmisljao sam kako se sinoc sve tako brzo odvijalo . Kako je moja verna zena tako brzo zavela njih dvojicu i kako sam ja reagovao . Bio sam nekako nervozan ali ipak u istom trenu mi se kurac ukrutio do bola . Nekako su me jako uzbudile one scene u kojima je Marijana igrala glavnu ulogu. Ustao sam onako uzbudjen i posao prema nasoj kabini . Marijana je bila u kupatilu pod tusem . Nije me cula jer je bila okrenuta ledjima , tako da se malo uplasila kad sam je uhvatio za kukove . Ljubio sam je po vratu i dirao joj grudi dok se voda slivala niz nasa tela . Ona se rukama naslonila na zid , isturila svoje lepo dupe i rekla \’\’jebi me\’\’. Lako sam usao u njenu pickicu do kraja i zadrzao se nekoliko trenutaka u tom polozaju dok mi ona nije rekla \’\’sta cekas , jebi me \’\’ . Poceo sam polako da je jebem dok su mi se u glavi premotavale slike od sinoc , uzbudjivao sam se sve vise i ubrzavao , a ona je govorila \’\’ to mili , jace , jace , jebi meeee\’\’. Ujutro nam je uvek bio najbolji sex , mogu da je jebem jako dugo , a jutros sam bio dodatno uzbudjen kao i ona , jebao sam je divljacki kao nikad do tad . Odmakla se , uzela neku kremu i rekla : \’\’ hocu te u guzu \’\’. To smo jako retko radili , mozda svega nekoliko puta u toku naseg naseg braka . Namazala je otvor svoje guze , namestila se opet u isti polozaj od malo pre , uzela ga i usmerila gde treba i polako ga sama gurala u sebe. Uzdrhtala je dok je tek glavic ulazio u nju , izvukla ga je malo pa se opet polako nabila malo dublje . Ja sam bio na devetom nebu , poceo sam da je jebem u njeno prelepo usko dupe , ona je pocela da ispusta uzdahe i tihe krikove , jebao sam je sve jace i brze , ona je svrsavala kao nikad do tad , vristala je , govorila je svasta , izgovarala reci koje nije nikad izgovarala do tad . Svrsio sam u Marijanino dupe a ona je nastavila da se nabija dok me potpuno iscedila . Ovo je sigurno bio nas najbolji sex do tad . Izasli smo iz kupatila i bacili se onako zadihani na krevet . Spavali smo tako do kasno popodne . Probudila nas je glad jer od silnih uzbudjenja nismo razmisljali o hrani . Vecerali smo u Italianskom restoranu uz neko lepo vino i posle vecere posli da se spremimo za vecernji izlazak . Obukla se jednostavno , bele tange , belu malo prozirnu haljinicu sa tankim bratelicama koja je pratila njenu lepu figuru . Kroz haljinicu su se nazirale njene bradavice . Nije obukla brushalter a inace joj grudi lepo stoje od kako ih je godinu ranije ulepsala silikonima , jer je ipak vreme ucinilo svoje. Obula je sandale sa visokim potpeticama , izgledala je savrseno i jako izazovno a potpuno jednostavno . Izasli smo na palubu i prosetali . Zapitali smo se gde cemo veceras , a onda se ona setila da su nam rekli za onaj klub na cetvrtom nivou . Jednoglasno smo odlucili da idemo tamo . Usli smo , neki bend je svirao neku latino muziku dok je nekoliko njih igralo uz muziku . Seli smo u jednom separeu i narucili pice . Marijana me nagovarala da igramo ali nesto mi se nije igralo kao po obicaju i rekao sam joj da ide sama sto je i uradila . Ja sam je gledao kako se lagano uvija na podijumu u grupici plesaca sve dok joj nije prisao jedan mladic sa svojih max. 22 god. i poceo da igra ispred nje . Ona je prihvatila njegov ritam i sve vise mu se priblizavala dok igra . On je uhvatio za struk sto je njoj izgleda i odgovaralo jer je inace moram reci bio jako lep i lepo gradjen mladic koji uz to i dobro igra . Kazem sebi sto ima veze , to je samo igra a inace je premlad za njen ukus , ali ona se pribija sve vise uz njega i on joj stavlja nogu izmedju njenih dok rukama prelazi preko ledja i dupeta . Moram priznati da mi se kurac odmah ukrutio iako nju ne poznajem u tom izdanju . Ona je prihvatila igru i videlo se da na svom telu oseca njegovu alatku koja se vidno ocrtavala ispod njegovih lanenih pantalona a rukama ga je dirala sa zadnje strane . Usledila je pauza i ona ga je pozvala da sedne kod nas , sto je on i prihvatio . Marijana je sela do mene a on do nje . Upoznali smo se sa Eduardom , saznali da je iz Brazila i da radi na brodu u sluzbi za odrzavanje elektro sistema . Narucili smo vino i opusteno razgovarali o zivotu na brodu , provodu . Dok je govorio , neprestano je gledao Marijanu u oci i u jednom trenutku je stavio ruku na njeno koleno . Posle svega sto se izdesavalo to mi nije ni smetalo i ja sam je jednom rukom zagrlio i poljubio u vrat. Ona se sva najezila I socno me poljubila u usta. Eduardo iako mlad izgleda nije bio nimalo neiskusan u ovakvim situacijama , pa je rukom krenuo ispod haljinice , a ona mu nije to prekinula nego je svoju ruku stavila na njegovu izbocinu koja je bila jako izrazena ispod pantalona. Prekide nas poznat glas , “di ste , stase niste javili”. To je bio Mate u pratnji neke dame sa oko 40 godina ali jako lepog izgleda I savrsenog tela. Seli su kod nas i dok smo razgovarali ispostavilo se da se Mate I Eduardo dobro poznaju a da je Mateva pratilja Nemica koja se zove Silvia a inace je na brodu sa muzem koji se tog dana prepio I ostao u kabini. Popili smo jos par casica alkohola I atmosfera se jako ugrijala. Mate je predlozio da odemo svi zajedno na proslavu rodjendana jednog njegovog kolege koji inace slave u nekoj zajednickoj prostoriji koja lici na neki klub. Svi smo prihvatili I krenuli u potpalublje gde je to organizovano. Ako vas interesuje sta se kasnije desavalo dajte komentar pa cu napisati sta se zbilo.

Make Love
Pregleda: 347 · Dodano pre: 2233 dana

Proljeće je. Kao u inat, jedan za drugim nižu se sumorni dani i kad ih složiš u cjelinu poput lego-kockica dobiješ - sranje! Ove me kiše stvarno bacaju u bed. Sva sreća pa je proljeće predigra najljepšeg i najveselijeg godišnjeg doba. A do tada mi ne preostaje ništa drugo nego prebirati po uspomenama, da ne popizdim skroz na skroz i ne padnem u totalnu depresiju.

Uvijek sam se iz ovakvog stanja izvlačio sjećanjima i pisanjem poezije. Iako bi to prije nazvao pjesmuljcima: prosto-proširene pjesmice začinjene sa puno zdravo-seljačkog humora i malo ironije! Nikad ih nisam objavljivao, a i zašto bih, kad me radovalo i samo pisanje? Poezija mi je služila kao izlaz za nuždu, ispušni ventil čim bi me uhvatila tjeskoba, samosažaljenje ili neko slično sranje. Poput starih rokera i hipija, kroz stihove bih se borio protiv moralnih i etičkih pravila i ljudske gluposti općenito. Pjesma je bila moja posljednja crta obrane od svega balkanski konzervativnog,zaostalog, konvencionalnog...Sve bih to pokušao zapaliti humorom, jer - uz seks - jedino još smijeh donosi olakšanje i rasterećenje od stresova kojima smo svakodnevno izloženi. Pitate me odakle mi inspiracija? Ja je ne tražim - ona nalazi mene! A ljeto mi je vječno nadahnuće. Jer, ljeti je sve ljepše: i nebo, i more, i žene...A koliko tek zgodnih, golišavih komada po plažama Lijepe naše samo čeka da in netko dobro namaže (uljem za sunčanje), podmaže (tamo gdje škripi) i pomazi (gdje zasvrbi). I da čovjek ne napiše o tome ni stih??? Baš sad sam se sjetio jedne: HAJDEMO NA PLAŽU //Hajdemo na plažu:/tamo se svi mažu,/a neki se i maze,/ali dobro paze,/da ih ne opaze!//Volim sunce i more,/godišnje odmore,/tulume do zore,/zgodne animatore/i slične fore!//To liječi more,/očisti sve pore,/diže me gore/i napuni mi/akumulatore!//Volim seks u prirodi:/to me preporodi,/a još više na plaži:/pijesak u guzici/tako me nadraži!// Hajdemo na plažu/tamo cure sve pokažu,/pa nam moral dižu/a kad "Magnum" ližu/ i mrtve dižu! Uistinu, po Jadranu se ševi na sve strane: na kopnu (po skrivenim uvalama, po boricima i maslinicima), u vodi (šteta što nam more nije još prozirnije!) i u zraku (dobro, ovo sam zadnje izmislio: još nisam imao prilike vidjeti paraglidere ili padobrance da se tucaju među oblacima, iako nije loša ideja, zar ne?!). Pa kad se svi turisti ševe kao zečevi u polju, zašto bi domaći bili gori od njih?!? Dapače, ovo je naša zemlja (još od stoljeća sedmog!) i ima li itko više prava od nas za bilo kakvu aktivnost na ovom tlu?! Pa sigurno da nema!!! Na tu sam foru pokušao pridobiti i moju ljubavnicu, jer se ispočetka predomišljala iz straha da nas netko ne skuži (a nažalost, uvijek ima drkađija koji kruže okolo poput lešinara ne bi li se osladili kojim pogledom na neki zaljubljeni par koji je u žurbi ili strasti zaboravio na oprez). Kad to nije upalilo, citirao sam joj naturistički manifest: "Nije to ništa vulgarno, niti nemoralno: to je naprosto samo jedan od načina življenja posve u skladu s prirodom - bez odjeće, tabua i skrupula - uz razvijanje samopoštovanja, uvažavanja drugih i pažnje prema okolišu!" Dakle, ako se ševiš u prirodi, a poslije pokupiš smeće za sobom, ti si ekološki osvješten čovjek i bla-bla, uzalud sam se trudio: nisam uspjevao otjerati taj strah od voajera! Onda sam napisao ovu pjesmicu: MALI & MALA Moj se mali/na tebe pali/najviše ljeti:/nalik raketi/ uvijek leti/ k istoj meti!// Tvoja se mala/(kao fol) - stidi,/ a ovlaži se/ čim ga vidi!/ Baš joj godi/ ubod u vodi!//Moj se mali/ naglas žali/ da mu seksa/ još uvijek fali/ i da tvoja mala/ još nije - pala!// Dosta posta -/ budi prosta:/ raširi noge/ (kao puž roge)/da mali ne uđe/ u nešto tuđe!// Pusti me, baby,/ da još malo/ budem u tebi/ srce mi je stalo:/ ne zna gdje bi/ ako ne tebi! Moja je draga rasna plavuša bujnih grudi, ravnog stomaka, tijela kao iz bajke, očiju kao iz najljepše pjesme. Otvorena duha, pričljiva, ali nikada dosadna, sklona zezanciji, ali u granicama ukusa,uvijek spremna na izazove i avanture, osim ako nisu opasne...A seks na plaži isprva može izgledati i preopasno, ali kad jednom probiješ led, uopće nije bed, dapače: navučeš se na to kao klinci na ljepilo! I da o tom osjećaju čovjek ne napiše bar jednu pjesmicu?!? Ovo je moja posveta svim domaćim i stranim parovima koji, poput nas (ipak sam je na kraju ubijedio!), slave ljubav po Jadranu i šire: SJETI SE Sjeti se, Greta,/ što si radila/ prošlog ljeta/ na stijenama/ pored mora/ ispod bora!// Samo reci, dušo,/ da nisi uživala/kad sam u tebe ušao/i tijelom i duhom/ dok si plivala na - suhom!//I ovo ći ljeto/ ponoviti sve to:/ ako mi upali/ u Crvenoj uvali/ opet će moj mali/ Gretici da uvali!// Pusti me, baby,/ da uđem u tebe/ a one vampire/ što iz grma vire/ pusti da pare oči/ i drkaju u samoći! Pozdrav svima koji vode ljubav, a ne rat i šire tu poruku Lijepom našom od Savudrije do Prevlake!

Nina otkriva zivot
Pregleda: 346 · Dodano pre: 2233 dana

Bio je to moj prvi odlazak s dečkom na more. Kupio je neku kramu od auta i bez obzira na moju skepsu prema toj hrpi lima i molbi da krenemo vlakom, spakirali smo se i krenuli prema Splitu očekujući ludi provod u kući prijatelja s faksa. Gomila blesastih studenata koji su upravo prestali biti brucoši i Goranov stariji brat. Davna 1988.g, napadna moda, sladunjava glazba i moje "prosvjetljenje".

Kada se sada sjetim tih svojih godina... dobra djevojka iz fine familije, uštogljeni odgoj s gomilom manira i pravila...pravo je čudo da sam uspjela nagovoriti svoje da me puste s Brunom na more, ali Bruno je već pri upoznavanju pročitao moje starce i od prvog dana igrao ulogu pristojnog dečka s velikim ambicijama i neograničenom energijom da svake tri minute nađe razlog da se divi umu moga tate i šarmu moje majke. O, happy day kad sam se odselila! Krenuli smo puni elana, euforični i željni slobode... no put je trajao otprilike 14 sati jer smo svako malo morali stajati da auto ne zakuha. Nakon sedmog zaustavljanja i gubljenja nade da ćemo uspjeti stići do Splita, u meni se počela javljati ljutnja. - Rekla sam ti da neće izdržati! Kvragu, Bruno, zašto uvijek misliš da najbolje znaš? - zvocala sam mu dok smo stajali na nekom ugibalištu izmoreni vrućinom, ukočeni od vožnje i u neizvjesnosti hoće li nas ova krama uspjeti dovesti do cilja ili će nas ostaviti negdje u nekoj zabiti. - I kog će nam vraga ovolika hrpa nepotrebnih stvari? - njurgala sam kopajući po zadnjem sjedištu u pokušaju da nađem vlažne maramice i bar malo maknem sa sebe ovaj ljepljivi osjećaj koji mi je dodatno stvarao nervozu. Do pola u autu, do pola van auta, zagnjurena u njegove peraje, luftić, stripove, šator i tko zna što sve još, nisam primjetila što mi se sprema... samo sam u jednom trenu osjetila kako je zavukao ruku pod moju suknju, gotovo mi strgnuo gaćice i zajašio me. Mislim da sam se sledila od šoka! Ostala sam u toj poziciji osjećajući se tako glupo da sam počela samu sebe uvjeravati da se ovo zapravo ne događa. Nasred ceste, pred veče, u staroj krntijetini Bruno se zabijao u mene i dahtao kao lud. Naš seks nije bio nikada ono što sam očekivala od seksa. Nije bilo vatrometa, nije bilo silne uzbuđenosti zbog koje bih zarivala nokte u njegova leđa, nije bilo razloga da dahćem i stenjem od mahnitog užitka, pa sam pomislila da je seks zapravo precijenjen i zanimljiv samo u literaturi. Relativno uzbudljivi in-out pokreti, to je do sada bio naš seks...a što je ovo? I dok sam ja tako razmišljala, Bruno je izvukao svoj kurac i počeo svršavati po mojim leđima. Dobra stvar u cijeloj toj priči bila je ta što sam, dok me tako nabijao naprijed-natrag pronašla vlažne maramice. - Evo ih! - rekla sam samo izvukla jednu maramicu i pokušala si obrisati leđa i nažuljalu pičkicu, dok je Bruno pobjedonosno zapalio cigaretu i stajao napuhnut kao da će zakukurikati. - Slatka si kad se ljutiš, znaš? - rekao je nakon drugog dima. -A-ha - odgovorila sam pokušavajući pronaći svoje gaćice. Našla sam ih i nisam ih imala želju obući, bile su potrgane i bačene na nešto trulo i smrdljivo što je očito netko nekada izbacio iz jurećeg auta. Izvukla sam čiste iz svog kofera, navukla ih i pravila se i dalje kao da se ništa nije dogodilo. - Bilo je super! - uzdahnuo je Bruno bacivši čik i krenuvši prema autu. - A-ha. - odgovorila sam ja, sjela u auto i pokušala se namjestiti tako da me što manje boli. Krenuli smo dalje, Bruno je rasfrljio Duranovce i pjevao iz petnih žila, a ja sam šutila i pokušala shvatiti kako bi bilo normalno da reagiram. U neko nedoba, stigosmo pred Split, kuću smo tražili još sljedećih četrdeset i pet minuta i napokon stigli. Ekipa se baš spremala na spavanje nakon cjelovečernjeg napušavanja i lošeg vina. Goran je bio vlasnik kuće, Brunin najbolji prijatelj, Davor je treći u toj nerazdvojnoj trojci, i Silvija, ravnopravni ženski član tog sruštva. Zajedno su studirali medicinu. Na nju sam bila ljubomorna do bola i istovremeno joj se divila. Bila je punašnija, zaobljena na svim pravim mjestima s ogromnim sisama i vječnim dubokim dekolteima. Djelovala je, onako, rasno, puteno, a ja sam kraj nje izgledala ko štap sa sisama broj 2 prema 3. Ona je bila "frendica", a ja Brunina cura. Oni su imali zajedničke fore, a ja svoje intelektualne dosjetke koje mogu biti duhovite samo mom tati. Znala sam da će u kući biti i Dražen, Goranov stariji brat, ali ga nisam još upoznala. Silvija je iscmakala Brunu, odmah ga uzela pod ruku i odvukla u stranu prepričavajući mu nešto urnebesno smješno, a ja sam stajala usred kuhinje prepune zmazanog suđa, na rubu suza pitajući se hoće li ovako izgledati cijelo moje ljetovanje iz snova? Goran je uzeo naše stvari i odveo me u sobu na kat. - Evo, ovo će biti vaša soba, mi smo u sobi do vas. U sobi je bilo tri kreveta. Jedan je kravet bio razbacan, i pun muške garderobe. - A ovdje je još netko? - E, a Dražen, al\’ njega često nema pa ćete uglavnom biti sami. - reče mi i znakovito namigne, a mene bolno štrecne među nogama pri pomisli. Na stepenicama se čuo Silvijin smijeh i Brunino polutiho "ššššššš". Htjela sam nestati... - Aj, lijepo se zabavljajte vas dvoje... - dobaci mi Silvija dok je s Goranom ulazila u njihovu sobu, a zatim je pogledala Brunu i dodala - a možete se i pridružiti veseloj trojci, ako vam dosadi samima. - prvi put u životu osjetila sam poriv da nekoga zveknem šakom u zube. Goran, Silvija i Davor zatvorili su vrata sobe iz koje se do dugo u noć čulo smijuljenje, stenjanje i škripanje kreveta. Bruno nije čak niti pokušao ništa i na tome sam mu bila zahvalna, a i na krami zbog koje je tako dugo vozio pa je sada premoren zaspao čim je dotaknuo jastuk. Nisam mogla zaspati, što zbog buke u susjednoj sobi, što zbog cijele ove situacije koju sam, u svojoj mašti drugačije zamišljala. Lagano me svladavao umor, trojka se smirila u susjednoj sobi i taman kad sam mislila da ću zaspati začula sam korake po stepenicama i šapat. Otvorila su se vrata i u sobu je ušao neki muškarac, stajao je neko vrijeme i gledao u naš krevet, nisam se usudila disati, on se nije mrdao, promatrao je krevet i, napokon, nakon nekog vremena vratio se do vrata. Čula sam šapat - Odi, srce, bratovi prijatelji, klinci, spavaju. Ušao je u sobu držeći za ruku prekrasnu siluetu. Ako je u mraku izgledala ovako, kako li je tek na svijetlu izgledala. Prišli su njegovom krevetu i počeli se ljubiti. Ljubio ju je polako, smireno, s očitim uživanjem i bez žurbe je počeo skidati. Jasno su se vidjeli obrisi njenih nabreklih grudi i tvrdih bradavica. Tiho je zastenjala od užitka kad je spustio ruke na njene grudi, zabacila je glavu i prepustila mu se, ljubio ju je, igrao se nježno njenim grudima i skidao je dalje, potpuno... a zatim i sebe... ovako u mraku, obasjani samo onim što je priroda dobacila kroz prozor, izgledali su mi nestvarno kao savšena spartanska bića s vaza. Polegao ju je lagano na krevet, šireći joj noge i spuštajući se na koljena... Ups! Ajoj! Frka u mojoj glavi! Pokušala sam se natjerati da zažmirim, da se okrenem da učinim bilo što samo da pred samom sobom sakrijem treperavo uzbuđenje među vlastitim bedrima...ali nisam mogla, hipnotizirano sam gledala kako spušta glavu među njene noge, rastvara je i spušta svoj jezik na nju... tiho je zaječala i otvorila mu se još više. Polako ju je lickao mazeći joj grudi, bedra, bokove... sve je to radio nekao polako, smireno, s guštom... osjetila sam kako iz mene prodiru mali slapići uzbuđenja vlažeći me... tako sam žarko htjela zavući ruke u gaćice, ali bojala sam se da pokretom ne odam svoju budnost pa sam samo jače stegnula bedra i stezala ih jedva osjetno, ritmički... ona se počela trzati i savijati prema njemu držeči ruku na ustima da prikrije stenjanje. Odjednom se propela u veliki grč i ostala tako par sekundi. Širom otvorenih očiju, u čudu, gledala sam to i stezala bedra sve brže... Zatim je ona sjela, primila ga u ruku, a meni je, ovako u polumraku, njegovo pojavljivanje u prvom planu izgledalo kao epifanija. Spustila je usne na njega i on je ispustio uzdah zadovoljstva, a ja sam mislila da će mi utroba eksplodirati od napona koji se stvorio čuvši mu glas. Ponašao se tako prokleto ležerno i uživao u svakoj sekundi da sam se pitala je li on kao mali upao u neki kazan sa samopouzdanjem?... dignuo je ruke na potiljak, ispružio ga još više prema njoj i jednostavno uživao dok ga je ona uvlačila u svoja usta mljackajući. Nisam izdržala, polako, gotovo bešumno, ne dišući, sam spuštala ruku prema svojoj drhtavoj, uzbunjenoj pičkici i zaronila prste... izdajnički kratki tihi uzdah mi je ipak pobjegao, sledila sam se! Ukipila se i čekala da vidim jesam li se otkrila. Ona očito ništa nije čula okupirana ljubljenjem i usisavanjem njegovog veličanstvenog kurca, a on je, nimalo uznemiren, okrenuo lagano glavu prema meni. Mogla bih se zakleti da me, onako u mraku gledao ravno u oči i smješkao mi se. A onda se odmaknuo od nje, dignuo joj noge, raširio ih kao da je žabica i uklizao u nju. Uskoro su uzdasi ispunili sobu i moje se ubrazno disanje moglo sakriti u toj slatkoj buci. Mislim da sam u tom trenu shvatila da "vođenje ljubavi" služi za pravljenje djece, a jebanje za čisti užitak. Svršili smo svi troje približno usaglašeno. Još dugo sam smirivala disanje i trzaje. Ostali su se ljubiti i maziti, još su nekoliko puta tijeku noći promijenili par poza i ona je svaki put svršila, a ja sam bila iznenađena. Wow, pa to se može i bez da se sama mora zadovoljiti? Otkriće! Još sam ih neko vrijeme s uživanjem i interesom gledala, a onda me umor od puta savladao protiv moje volje i zaspah.

Ja i cura u braku 2
Pregleda: 345 · Dodano pre: 2233 dana

Nastavak sa curom u braku, i naša nova lokacija, na kojoj smo se onda često nalazili. To je postalo mjesto koje nam je postalo omiljeno.Sa nekih od tih naših nalaženja su i fotke u mojoj galeriji.

Nakon toga prvoga sexa, sa njom u autu, kada smo se prvi put našli, pitala me .." jel se vidimo u nedjelju" ..a bila je subota, martinje. Ja sam joj rekao da može, da ću doči po nju, a mislio sam si u glavi " a to je čudan muž neki njezin ". I tako došla nedjelja, večer se bližila, čuli smo se i opet dogovorili,da se nađemo.Rekla mi je da dođem na isto mjesto po nju, pa sam tako i napravio.I došla je, kako smo se dogovorili, u 23 i 15, tada je jedino i mogla izači iz kuće.Sada je imala hlače, kasnije je i uvijek nosila, uske hlače traperice, uvijek je bila u njima, rijetko kada neku trenirku obukla ili tako nešto. Sjela je u auto i poljubili smo se. Rekla mi je " ej, black dragon..kako si, kaj ima.."..a ja sam odgovorio " dobro, kaj ti neznaš moje ime, čudno mi je tako da me zoveš "..kaže ona " a dobro, ovaj... može..kada mi je tako lakše " i onda je ponavljala moje ime, i pitala je tako bolje. Zbilja je drmnuta malo.Furala se i luda je bila Bob Dylanom, slušala ga je stalno kao i njezin muž, koji piše roman, a ona je isto umjetnik. I tako je pitam.." kamo ćemo danas, imaš ideju..", i kaže ona, da baš i nema neku posebnu ideju. I tako nekako došli do ideje da odemo na obližnje groblje, i uputili se konačno. Ja sam pustio neku elektroniku, a njoj je to bilo strano, jel ipak je ona bila dijete puncka, ali kao da je uživala u tome. i tako došli smo blizu Dugo reškog groblja, a scena je bila mračna. Kao u filmu, vani je bilo hladnije već. pa malo maglice i tako, to me uzbuđivalo, stvari koje su imale nešto novo u sebi. Zato sam to i radio, jel sam se volio sa neznanim osoboma nači, privlačilo me novo i tajno nešto. Došli smo, parkirao sam auto, ona se okrenula i počela me ljubiti,primjetilo se mrvicu više topline u svemu tome. Rekla je.." falio si mi black dragon", a ja njoj " opet ti sa tim ", " sorry" složila je neku facu, zbunjenu,a znala je takva biti često, a kada nije bila takva onda je bila umjetnik i boem, tako je živjela i ona i muž. Ljubili smo se, a onda sam joj predložio da odemo malo odotraga na zadnje sjedalo. Nastavili smo, sada je bila opuštenija, stavila je ruku mi na trbuh, a ja sam joj masirao grudi,i ljubio je.Krenula je lagano dole rukom, i malo ga je primila, a dole je bilo glatko, kao i ostatak tijela, što je njoj bilo čudno. Komentirala je to, sve oko mene je joj je bilo novo, ja sam joj bio nešto što još nije imala blizu sebe, ali niti ja sa takvom ženskom osobom, bila je drugačija.Tako me bila gladila, a on je postajao sve tvrđi,i lagano sam se skinuo i tako sjedio na sredini zadnjeg sjedala, a ona pored, i igrala se njime, dok smo se ljubili. Nakon toga, njezina glava je krenula dole, i stavila ga je u usta. Imala je velike i sočne usne, mislim da se čak i vide na jednoj slici kako ga ima u ustima u galeriji, i znala je kako raditi sa njime. Radila je to lagano, i ujednačeno,ali joj je dobro išlo, pogotovo kada je jezikom lijepo klizila po njemu,a onda ga usnama malo ljubila.Poželio sam ja nju lizati, a imala je velike usne. Iako je znala biti jako napaljena nikada nije bila mokra pretjerano, neki puta vrlo malo, ali je gorila uvijek, i uvijek je bila za sex. " jeli dobro tako " pitao sam je dok sam je lizao...samo je rekla " ahaaa.da..." onako sa uzdahom....dok sam tako lijepo lizao njezinu macu, trudio se biti dobar u tome, i da ona jako uživa, poželio sam lizati joj guzu. " jel hoces da malo guzu ližem" ...malo je kao razmišljala, a onda rekla " pa može, ako želiš". I tako je digla guzu, a ja sam počeo lagano kružiti jezikom po rupici, a bila je lijepa i glatka, poželio sam ševiti je jezikom, i ljubiti njezinu rupicu,i čuo sam njezine uzdahe. Htjela ga je, i okrenula mi leđa, da uđem u nju. Bio sam napaljen, znala je što volim,ali i ona je uživala u tome. Krenuo sam lagano, a već je bio tvrd,a ona je već počela uzdisati,krenuo sam lagano,pa lagano ubrzavao,ali me tako opet smetalo, što je tijesno radi auta. Tako smo malo bili, a ja sam joj rekao da idemo van se ševiti. Sjećam se kako me pogledala kao da je jučer bilo. " Van, gdje, kaj u prirodu ,da groblje, da radimo nešto živo među neživima, misliš da je to ok , dragon "...priča ona, a tako je stvarno pričala, to su njezine riječi,bila je čudna i posebna.Rekao sam joj da nam oni neće zamjeriti, i da kud bolje od tako lijepe radnje kao što je sex. i da stvorimo kaos u harmoniji noći, a na to se palila jako, da joj tako pričaš. Izašli smo van, raskopčane hlače, vani onako hladno, i razmišljamo gdje ćemo. Kako je bio auto parkiran jako blizu grobova, krenuli smo prema jednom. Ona se naslonila rukama, i okrenula mi guzu. Skinuo sam sam joj hlače do pola koljena i spustio gačice njezine, a moj je već bio tvrd. Stavio sam ga, i krenuli smo puno bolje. Ništa nas nije ometalo sada, a pružao se pogled nadaleko preko cijeloga groblja i okolice jel se pružao takav pogled. Primio sam je za bokove, i jako ulazio u nju, a bila je glasna, iako se bojala vani pustiti glas, bojala se da netko nebi čuo, iako nije bilo nikoga,pogotovo ne na groblju.Malo sam se nagnuo, da je poljubim, na sekundu stali, a onda nastavili dalje. Izvdaio sam ga van malo, i krenuo opet u nju, ali sam je napunio zrakom. Počela je maca svirati, jel je bila puna zraka. Malo je stala, počeli smo se smijati, a rukama se držala za nadgrobnu ploču.Krenuli smo opet, a ja sam spazio klupu koja ja bila blizu nas, pa sam rekao da nastavimo na njoj. Sjeo sam se, a ona je sjela na njega, i počela se nabijati na njega. To je jako volila. Bilo je žestoko, malo opušteni a malo gledamo očima oko nas, a bila je tišina, samo svijetlo sviječica i tišina. Počela me lagano grebati noktima i stiskati se i rekla je " još malo, dolazi mi", pa smo nastavili jednakim tempom. U trenutku kada je svršila, bila je opuštena, zaboravila je gdje je, pustila jače glas, ali i ja sam bio totalno opušten kao i ona, obadvoje smo bili kao da smo negdje unutra, totalno nam je bilo svejedno. Ostala je sjediti na klupi, ja sam se dignuo, stavio ga usta , rekao sam joj da sam osjetljiv, i da mi treba malo. Počela ga je lijepo obrađivati, i lagano se bližio vrhunac.Odjednom počeo sam svršavati, u grču, a usta su se njezina punila, a nije ga vadila van,do zadnje kapi. Ja sam tako svršio da mi se zavrtilo, a ona je sjedila i kao da je htjela nešto reči.." aauoo..." i tako mumljala sa njom u ustima, a ja se počeo smijati, i kažem ja njoj " da da, sve sam te razumio"..a ona opet isto, pa sam joj rekao da pljune pa da onda priča. Nakon toga smo se lijepo mazili i grlili na klupi. Dopalo nam se to. Pa nam je to postalo vani, napaljujuce, a onda smo se odlučili za nešto što još nismo probali, a to je došlo spontano, a lokacija je bila super, pa slijedi nastavak priče sa njom.....

Sa one strane snova
Pregleda: 343 · Dodano pre: 2233 dana

Bilo je 7 ujutro kad se oglasio alarm za buđenje na Aninom mobitelu. Još uvijek pospana, Marija lijeno prekine zvonjavu i zijevne: Zar danas ne radimo drugu smjenu?" Iz pokrivača izviri Anina rasčupana glava: "Imaš pravo! Hoćemo li nastaviti drijemati ili ćemo se opet maziti?" - upita ona umiljato poput mačkice koja očekuje komadić mesa. "Što? Zar ti nije dovoljno ono sinoč? Pa skoro sam potrošila jezik lizajući te dolje, a nisi se ni obrijala, sram te bilo..." - izazivala je Marija. "Imaš pravo: zarasla sam kao kakva babuskara! Sorry, neće se ponoviti! Već ću se danas sreiti - samo za tebe!" - i poljube se strasno, kako su to već uobičavale činiti svako jutro - do one crne subote, kad im je bivši gazda priredio takvo sranje da će ga pamtiti čitav život. Sreća u nesreći, pa se tu našao "princ na bijelom konju", ustvari gospodin Ivica (sin vlasnika tvrtke u kojoj su djevojke radile), pa ih onakve očajne, bez nade i volje za život pustio u svoj stan i još im uz sve to obećao i napredak u službi. Što su još mogle poželjeti vatrene cure - sva vrata su im bila otvorena...

U trenutku kad su se već dobro oznojile ljubeći se i mazeći, mobitel opet zazvoni, ali ovaj put Marijin. Bilo je tek malo više od 8 sati, a bio je to gospodin Ivica: "Halo, Marija!Jesam li vas probudio? Oprostite, ali stvar je hitna! Možete li doći k meni u kancelariju na jedan dogovor za sat vremena?" Marija pogleda Anu sumnjičavo i upita mladoga gazdu: "Zovete nas obje ili ...?" "Ovaj put samo tebe, Marija! Nije da preferiram plavuše, već je tako slučajno ispalo. Doći će i Ana na red, ne brinite!" - čuvao je gospodin Ivica hladnokrvnost. "Samo trenutak vas molim za strpljenje, gospodine Ivica!" - nastojala je Marija biti što ljubaznija, pogledavajući Anu i šapčući joj: "Što da radim? Da inzistiram da nas primi obje ili nijednu?" - Ana spusti pogled, ne rekavši ništa. Prvo se zamisli, a onda joj sigurnim glasom reče: "Ne izazivaj sudbinu, Marija! Možda je to prva i zadnja šansa da se izvučeš iz ovog balkanskog blata..." - i Marija na brzinu otcvrkuta gospodinu Ivici: "Dogovoreno! Vidimo se kod vas u uredu u 9 sati. Hvala i do viđenja, gospodine Ivica!" "Samo - Ivica!" - nastojao je stvoriti što veću prisnost tajkunov sin. "Dobro, onda: do viđenja - samo - Ivice!" - nasmješi se Marija, zarumenjevši se u obrazima i prekine vezu. "A što ćeš ti, Ana, za to vrijeme?" - upita svoju ljubavnicu. "Ma, jesam li ti već rekla: sredit ću tu svoju šumu i pripremiti nešto za klopu..." - odgovori Ana i nastavi u nešto pikantnijem tonu: "...osim ako te tip ne bude vodio na ručak u neki skupi restoran..." "Ne seri, glupačo! Znaš da volim samo tebe! I bolje ti je da se središ, ali ne samo dolje, nego i gore - izbij si iz glave napokon tu bezrazložnu ljubomoru!" I tako su se naše vatrene cure rastale i uskoro se Marija našla pred vratima ureda gospodina Ivice. Lagano pokuca i po odazivu uđe unutra. Nije osjećala tremu, ali nije baš bila ni savršeno skulirana: neka nelagoda joj je stano grebala grlo i nikako je nije uspjevala izbaciti iz sebe. S druge strane, gospodin "samo" Ivica bio je posve miran i staložen: "Dobro jutro, kolegice!" "Kolegice?" - naivno upita Marija, prije nego će sjesti u fotelju nasuprot direktorova stola i uzbuđeno doda:"Što to treba da znači?" "To znači da, ako se dogovorimo oko nekih sitnica, ulaziš u naš tim, kolegice!" "Stvarno?!? Pa ja nisam ni napisala zamolbu, odnosno nisam ni znala za natječaj..." - uzmucala se Marija, a Ivica je prekine: "No, no -bez uzbuđenja! Nemoj biti takav formalist - mislio sam da se razumijemo i da smo postali prijatelji..." - nastavio je Ivica sigurnim glasom, a onda je pogleda ispod oka i upita skoro cinično: "Jesmo li prijatelji, Marija?" Ovo je potpuno zbunilo našu curu i tog trenutka ona požali što je došla sama. Ipak joj je Ana bila nezamjenjiva podrška i jedina osoba kojoj je mogla bezgranično vjerovati, bez straha da će je ikad iznevjeriti ili ostaviti samu na cjedilu iz bilo kojih razloga. "Pa, da...prijatelji smo. Ipak ste nam vi učinili veliku uslugu, samo..." - drhtao je njen glas, a Ivica je prekine u pola riječi i doda (kao ulje na vatru): "A sad da se dogovorimo kako ćeš mi uzvratiti tu uslugu..." Marija se lagano strese od pomisli da se povijest prebrzo ponavlja: "Pa nije valjda i on..." Tajkunov sin joj prilazi i miluje joj kosu. Glas mu je promukao: "Ustani i skini se!" - zapovjedi joj, a Marija, ukočena od nelagode i straha, poslušno - poput robota, ustaje i krene da skine bluzu, ali on je spriječi: "Polako, ne žuri!Želim striptiz a la Demmy Moore, a ne obično presvlačenje! Daj mi desert, a ne fast food!" - bezobrazno je inzistirao gospodin (ili gospodar?) Ivica. Marija ne zna što da uradi: drhti poput jedra barke na buri, suze joj teku niz obraze...Gdje li je sad njena Ana da joj pomogne? Ipak, strah je jači od svega razumnog: polako svlači bluzu, izvija se i što se više otkriva, to postaje slabija, srce joj brže udara, a vid postaje zamagljeniji... Sve se više nazire njena nagost, dok napokon pred očima mladog pohotnjaka ne bljesnuše Marijine grudi sapete u običnom bijelom grudnjaku. Marijin gospodar s rukom na hlačama stišće nadignuti kurac: još ga ne vadi, a možda i nema namjeru to učiniti, ali otkud bi to mogla znati jadna Marija?! "A sad svuci traperice!" - naredi joj Ivica. Marija ga opet posluša, iskoračuje iz hlača i sada stoji gotovo naga pred Ivicom. "Skini grudnjak, mala!" - zapovjedi joj, sve otvorenije milujući svoj napeti ud pod hlačama. Marija skine grudnjak i oslobodi stega svoje krupne dojke. Ivica nije baš bio oduševljen prizorom: teške su i zato malo vise, a bradavice su povukle unutar njih, umjesto da prkosno strše, kako je to u svojoj bolesnoj glavi zamišljao mladi pohotnik. "A sad - pičku na sunce!" - oštro joj dobaci, drkajući sve bržim ritmom. "Neću, ne mogu, molim vas, nemojte me siliti...Za Boga miloga, što sam vam ja učinila?" - zapomagala je Marija kroz suze, ali je manijak presjeće pogledom i opsuje: "Mater ti jebem: što si ti umišljaš - da si bolja od drugih, kurvo nezahvalna?" - i pljusne je po licu. Ne prejako, ali dovoljno da se Mariji odsjeku noge od straha. Jadnica se zatetura, krene korak unazad i rukom dotakne svoju torbu odloženu na stolu. Ni sama ne zna kako, svjesno ili ne, napipa svoj mobitel i krišom otipka brzo biranje Anina broja. Ivičinom pogledu to nije moglo promaknuti i on popizdi, pa joj opali još jedan, ali žestok šamar. "Koga to želiš dozvati? Svoju Ančicu možda?! Neka, neka dođe! Izbit ću ja vam lezbijstvo iz glave! Niste vi još isprobale pravi kurac..." Od silne udarca Marija je odletila na jednu, a mobitel na drugu stranu...

Po dogovoru
Pregleda: 343 · Dodano pre: 2233 dana

Bacila si mi se u zagrljaj i nase se usne spajaju u dugi i strasni poljubac, tiho ti sapucem « sreco moja kako su sltke usne tvoje». Drzimo se za ruke dok koracamo prema nasoj hotelskoj sobi. U meni neki nemir od zelje da smo sami Ti i ja.

. Gledam te kako izlazis iz auta i u seksi hodu prilazis mi. Dugo cekam ovaj susret i sada cujem svoje srce kako ludo kuca. Bacila si mi se u zagrljaj i nase se usne spajaju u dugi i strasni poljubac, tiho ti sapucem « sreco moja kako su slatke usne tvoje». Drzimo se za ruke dok koracamo prema nasoj hotelskoj sobi. U meni neki nemir od zelje da smo sami Ti i ja. Ulazimo u sobu. Sjedas na stolicu u kutu i gledas moje zeljno tijelo svlacim se svojim pogledom, kako mi prija tvoj strasni pogled. Njemo se spustam na pod pored tvojih nogu, dodirujem ti listove nogu milujem ih, skidam ti sandale sa nogu prvo jednu pa drugu, lagano rukom masiram ti bosa stopala, polako njezno sve njeznije, glavu polako primicem tvom stopalu spustam jedan njezni poljubac pa jos jedan pa jos jedan pa jos, pocinjem jezikom da lizem tvoje stopalo uzimam ti prstice jedan po jedan u usta i njezno ih sisam. Ti se zavaljujes u stolici meskoljis se prijaju ti moji dodiri poljupci. Dobacujes mi jedan pogled po tijelu,skidas ga u mislima a osmjeh ti na usnama. Usnam i jezikom krecem milimetar po milimetar uz tvoju nogu, ostavljajuci vlazne tragove, Zavlacim ti glavu pod haljinu i i sve sam blize tvojoj vreloj pici. Cujem tvoj uzdah, kao da dugo ocekujes da te netko polize. Osjecam drhtaje tvoga tijela dok moj dah prelazi preko gacica na tvoju picu . Osjetis vrelinu moga daha na njoj izbacujes bokove zelis da moj jezik udje u nju, vjesto izbjegavam i ja na usnama osjetim njenu vrelinu, osjetim tvoje sokove kako nadolaze. Cujem da nesto sapces ali nerazumijem te tvoja bedra pokrila su moje usi. Osjetim tvoje uzurbano disanje, stenjnje. Podvlacim ruke pod tvoju guzu i prislanjam svoje usne na tvoje vec mokre gacice. Izvijas se unapred nudeci mi svoju picku svoje sokove. Mazim ti rukama guzu i lagano je stiscem. Nezurim, zelim polako da uzivas u svakom mom dahu, a ti si nestrpljiva zelis osjetiti jezik na tvojoj pici, i sve vise se izvijas . Izvlacim glavu ispod haljine i pogledi nam se srecu, vidim u tvojim ocima pozudu strast, i pitam se dali ti vidis sto u mojima. dali vidis zelju u njima da ti pruzim uzitak strasti? Ustajem priblizavam se tebi razmjenjujemo dugi poljubac jezici su nam isprepletani. Hvatam te za ruku podizem sa stolice i vodim te prema krevetu, bacam te na njega i padas na stomak pokusavs da se okrenes ali ti ja ne dozvoljavam, drzim te cvrsto dok drugom rukom ti zadizem haljinu preko glavei i divljacki ti cjepam gacice. Izbacujes glavu da vidis sto radim, otkopcavam rajflesus i vadim moj kurac van i smjestam ga medju tvoje butine njezno vrhom dodirujuci tvoj klitoris, lagano ga nadrazujuci. Spustam glavu do tvoje i sada cujes moje uzdahe i dahtanje na tvom uhu. Nemozes da izdrzis da budes mirna vec polako vrtis guzom u malim krugovima. Tada ti sapucem njezno na uho «sreco moja mala … zar nemozes da se strpisi i uzivas zar to nikada nisi dozivjela.. pruzit cu ti uzitak da ces ga pamtiti dugo .. « Ostacima tvojih gacica vezem ti ruke za krevet. To te jos vise uzbudjuje osjetis i strah i nesto novo neko divno uzbudjenje koje nisi imala priluku osjetiti, sada ti je guza i pica prepustena meni na milost i nemilost. Zavlacim ruku do tvoje pice koja je vlazna i socna i sama osjetis svoje sokove kako ti cure niz bedra. U glavi ti se sve vrti u iscekivanju vidi po tebi da si zaklopila oci i mastas o sledecem trenutku. Bacam se usnama i jezikom na tvoju guzu laganim lahorastim poljupcima je obasipam noge guzu ovlas usnama prelazim preko tvoje socne pice. Spustam dlan na tvoju guzu lagani njezni udarac kao kazna za dugo cekani trenutak naseg sastanka. A onda podvlacim se pod tebe i pocinjema da ti lize vrelu i vlaznu picku svu oblivenu tvojim sokovima, sisam ti klitoris jezik ti zabijam u picu sve zeljnjije ga docekujes. Nabijas se svom zestinomna moj nemirni jezik koje te lize i sisa. Oslobadjs ruke i sada se svom zestinom bacas na moj kurac sjedas na njega zelis ga osjetiti u sebi, samo je kliznuo u tvoju socnu picku izvijas nedamnom i mjesas kukovima kao da ti je zadnji put, hvatam te za dojke i milujem ih i njezno ti stiskam ukrucene bradavice, privlacim ih blize svojih usta i pocinjem da ih lizem sisam grickam prvo jednu pa onda drugu Pa obadvije istovremeno stavljam u usta i sisam ih osjetim tvoj val orgazma kako nadolazi osjetim tvoju picu na mom kurcu kako se grcii kako ga steze a to me sve vise pali i ja sam blizu vrhunaca, grcise u snazan krik i jecaj, izvalacim se ispod tebe i bacam te na ledja Spustam glavu i ponovo ti lizem klitoris i jos jedan drhtaj tvoga tijela i uzdah ote ti se iz grudi. Uzimam ti nog i i stavljam ih sebi na ramena i silovito se zabijam u tvoju unutrasnjost njisemo se u strasnom ritmu strasti i ceznje. Nemogu vise izdrzati taj pritisak vadim ga i snazan mlaz vrele sperme razliva se po tvome tijelu i sisama. Drhtis sva i nesto sapuces nerazumijem sto.. Spustam se kraj tebe i grlim te i tiho ti sapucem bilo je divno sreco tako si slatka i dobra trebali bi to ponoviti……

Do poslednjeg daha
Pregleda: 342 · Dodano pre: 2233 dana

Nekoč davno, na brdovitom Balkanu bilo je moderno razvijati kolektivnu svijest sudjelujući na omladinskim radnim akcijama, Sada je novo vrijeme za ljude nova kova. Nema više ORAnja, ali još uvijek ima - šoranja! Danas radni rudi (pardon: uposlenici uglednih firmi koje drže do svog renomea u svijetu, ne idu na radne akcije niti na sindikalne izlete, više ne svira harmonika, niti se vrte janjci na ražnju. Gazde koje drže do svog imidža u slobodno se vrijeme bave tenisom ili golfom, a svojim vjernim djelatnicima organiziraju tzv. "teambuildinge" (ma što god to značilo). I naš se direktor, želeći podići naš moral i elan, odlučio za dva modela te moderne pošasti: potragu za bijelim tartufima po motovunskim šumama i paitball-igre na Ćićariji (jebi ga: opet po šumama i gorama...)

Čim smo stigli u Buzet i smjesstili se u običan motel (valjda da se previše ne razmazimo), direktor nam je održao govoranciju o smislu ovog izleta, teambuildinga i kakve rezultate on osobno očekuje od svega toga: "Dame i gospodo! Znam da mnogima od vas još nije jasno kako smo uspinjući se na ljestvici uspješnosti Tvrtke i gradeći vlastite karijere, zaboravili ono osnovno - međuljudske odnose! neoprostivo je da npr. poslovođa maloprodaje nema pojma tko radi u marketingu ili šef računovodstva kako se zove naš skladištar! Stoga smo i ovo putovanje zaislili kao poticaj izgradnji novih, boljih odnosa među uposlenicima, jer iznad svega (novca, karijere, ugleda) stoji - čovjek!" - muljao je zaneseno kao da je otkrio Ameriku. Pljesak koji je slijedio bio je tako dvoličan i proziran, da bi i slijepac vidio da mu je jedini razlog imponirati njegovoj bolesnoj sujeti. Neki (navodno) stručnjaci u organizaciji teambuildinga podijeli su nas u dvije velike grupe od kojih prva ide u lov na tartufe, a druga na paintball, sutradan obratno, a treći i posljednji dan druženja objava rezultata i vjerovatno opet govorancija slična ovoj! Od nas 20-tak u drugoj grupi sastavili su više timova, koji su se razlikovali po trakama na rukavu (baš kao i na nekadašnjim vojnim vježbama), ali izmješavši kadrove uzduž i poprijeko, bez glave i repa, da ti pamet stane, a sve u cilju da opet naučimo komunicirati po starinski: spikom na spiku, facom u facu, a ne samo telefonom, faxom, e-mailom... Zašto je bilo neophodno u tu svrhu ići u šumu, nije mi baš bilo jasno, ali mi je odgovarao mali odmor od svega, pa sam prihvaćao sve te gluposti bez suvišnih komentara. Ali, kad sam saznao tko mi je u ekipi, došlo mi je da izljubim tog selektora od glave do pete! Zapala me Vedrana, tajnica generalnog direktora, pička kao skinuta s piste za manekenke, vitka visoka plavuša, više nego bujnog poprsja, s renomeom ajkule koja jede muški rod za doručak i ispljune ga za marendu i mala simpatična čistačica Mira, za koju se isto pričalo kako očijuka s nekim odozgo (uvijek sam tvrdio: iz Mire tri vraga vire!), ali to nikad nije bilo dokazano! Vedrana je od početka bila "on line", tvrda desničarka i pomalo poltron svoje okoline, koja je u njoj vidjela samo zgodan komad, ali trošio ju je isključivo generalni (a tko bi se drugi i usudio?). Mira je pak bila vatrena ljevičarka i pravo je čudo kako je uopće upala na ovaj izlet, jer bi joj jezik prečesto bio brži od pameti, a i za manje provale od njenih, ljudi su znali letjeti iz firme (čini se da je ipak iza nje stajao neki glavonja). Od prvog časa sam vidio da moje kolegice nisu baš zagrizle za ovaj vid opuštanja, a i ja sam se pitao kako igranjem rata možemo popraviti međuljudske odnose u firmi, kad svaki (pravi) rat dokazuje upravo suprotno?! No, bilo je pametnijih od mene ( malog i nevažnog, gotovo nevidljivog komercijaliste s trećeg kata), kao npr. vođa kampa na Ćićariji: visok, jak sredovječni muškarac u maskirnoj odori, ošišan poput marinca, prodorno pogleda kao da se radi o domovinskom ratu, a ne o običnoj dječjoj igri prilagođenoj starcima. Govorio je kao navijen o poligonu (na čak 1o hektara prekrasne borove šume) i klubu (koji raspolaže velikim arsenalom oružja i municije: kuglica punjenih bojom, koja valjda glumi krv ili što?), kao i o samoj igri, znakovitog naziva "Totalni rat". Igra ima za cilj neprekidno napadati "neprijatelja", tući ga svim (dopuštenim) sredstvima, sve dok po sistemu eliminacije ne "preživi" samo jedan! "Ubij sve i vrati se sam!" - pomislio sam i pogledao moje suborce, kojima je nedostajalo entuzijazma, ali im je odora savršeno stajala! Ona "vojničina" je objasnila i pravila igre:"Eliminacijski pogodak je svaki onaj koji pogodi bilo koji dio tijela ili opreme. Strgo je zabranjeno tijekom igre skidati masku ili brisati boju s odore u slučaju pogotka! Igrača koji se ogriješi o ova pravila, automatski diskvalificiramo.Pogođeni igrači završavaju u tzv. sigurnosnoj zoni, gdje čekaju završetak igre."" E, tu sam te čekao! Ta me zona zanima!" - pomislim kako bi valjalo "popiti metak" u startu i poslije lapiti u debeloj hladovini, a rata - neka se igra netko drugi, meni ga je bilo dovoljno devedesetih! Ipak sam provjerio najvažniji dio svoje opreme - pljosku punu "vatrene vode": dobre stare istarske grape, sjetivši se seljaka koji mi ju je prodao:"Čuvaj se, amico! Nema bolje bombe od ove: uvijek udara, ponekad u noge, ali često i u glavu! Pazi da ne pretjeraš, jer vi furešti obično podcjenite njenu snagu, pa vas lako prevari i dotuče!" Imao sam to na umu dok smo, ja i moje ratnice, trčali po šumi, puzali kroz grmlje i Vrebali "neprijatelja". A njega ni od korova! "Jesmo li se izgubili?" - pitala je panično Vedrana: "Gdje su ostali? Da nisi krivo očitao kartu?" - lajala je dalje, a Mira ju je smirivala: "Što te briga? Nije valjda da je i tebe opsjela ta glupa, tipično muška želja za ubijanjem?" "Cure, dajte se sredite! Pa nije pravi rat! Previše ste se vi uživjele u te uloge! Eno tamo je neki bunker! U njemu se možemo odmoriti, a to smo zaslužili, zar ne?" - pogledao sam ih upitno, a one su samo potvrdno klimale svojim glavicama. E, sad sam se ja uživio u ulogu strateškog vođe i nastavio još sugestivnijim tonom: "Tu ćemo biti nevidljivi i za neprijatelja, čak ga u danom momentu možemo i iznenaditi, a to i jest cilj ove igre!" Moje suborkinje su se u potpunosti složile sa mnom i nakon što su uspjele malo doći do daha, izvadio sam svoje tajno oružje i ponudio ih: "Uzmite gutljaj ovog eliksira! To je prava domaća medicina: okrepljuje i osvježava!" Vedrana se malo nećkala, glumeći neku primadonu, ali ne za dugo: voda u čuturicama bila je topla poput pišaline i uopće nije bila za piće, pa je prvotni smrad rakije postao miomiris, a znatiželja zamijenila oprez! Dobro je povukla, a onda se odjednom zacrvenila u licu kao da joj je netko u dupe gurnuo ljutu feferonku i zapuhala plazeći jezik neprestano poput one cure opsjednute vragom u filmu "Egzorcist"!"Što je, šminkerice? Nisi navikla na seljačku cugu, ha? Više ti pašu kokteli koje miješa naš generalni, ha?" - zajebavala ju je Mira i sama nategla pljosku kao pravi predstavnik svoje klase. "Hu, stvarno je jaka! Mora da ima 100 gradi!" - završila je misao, pa napokon dodala piće i meni: "Hajde, komandante! Dokaži da si muško!" "Ne izazivaj me, mala! Gdje si ti bila kad sam ja počeo cugati!" - pomislio sam u sebi i nagnuo, pritvorivši jezikom grlo pljoske, tako da rakija nije tekla punim mlazom - kao u njihovom slučaju! Prevara - reći ćete, ali ja ipak mislim: tek - predostrožnost! Jer, ovo je bio rat, ali ne onakav kakav nam su nam nametnuli naš dragi direktor i onaj neiživljeni komandos! Ovo je bila bitka za autoritet u timu i nisam si nipošto smio dozvoliti poraz! U pitanju su bili moj ugled i iskustvo, a ono me naučilo da je strpljivost jedna od najvećih ljudskih vrlina, pa sam i ja odlučio malo čekati: neka rakija odigra svoju ulogu, neka se cure malo opuste, pa ću onda na scenu stupiti i ja! Tako je i bilo: "vatrena voda" je uskoro od mojih kolegica napravila "vatrene ratnice" i atmosfera se činila sve pogodnijom za drugi čin. "ne znam kako je vama, cure, ali meni je postalo vruće!" - zaključim kao da se radi o najbanalnijoj stvari na svijetu i skinem sa sebe košulju. Vedrana i MIra su se malo pogledale ispod oka, ali kako im je grapa spržila mozak, nisu se dugo predomišljale i uskoro su osvanule samo u grudnjacima. Stalno su se smijuljile i nešto izvodile poput zločeste djece, izazivale me na 100 načina, ali ja se nisam dao isprovocirati. I dalje sam želio kormilo u svojim rukama, jer ako se stvari otmu kontroli, neće ništa biti od trećeg čina!"Meni se piša! Meni se piša!" - uspaničeno će Vedrana, a Mira ju opet stane zajebavati:"Pa onda pišaj, što čekaš? Nije vrag, pa se stidiš? A pušiti generalnom te nije stid, ha?!" "Rugala se sova sjenici! Odakle tebi pravo da me zajebavaš, kad se i sama fukaš s njegovim šefom. zar ne?! Reci joj i ti!" - i okrene se prema meni crvena u licu kao rak. Vidio sam kuda ovo vodi, pa odlučim smiriti situaciju: "Dajte, cure, skulirajte se! Jesmo li mi neki jebeni tim ili nismo!? Vedrana, ti idi pišati, a ja ću s Mirom malo razmijeniti mišljenje o komunikaciji između nas i šire!" A Mira je pukla od bijesa i samo škrgutala zubima: "Otkud ona to zna? 100 % se onaj majmun nije imao čime drugim hvaliti generalnom, nego činjenicom da mene jebe!" "Ma nije važno! Pa to svi znaju, ali šute, jer se solidariziraju s tobom! Samo: kako to da baš ti - stara sindikalistkinja i uvjerena ljevičarka, dozvoljavaš da te jebe jedan - direktor?! Nije li to sukob interesa i izdaja radničke klase?" - nisam izdržao, a da se našalim na njen račun, ali ipak pazeći da ne prijeđem granice dobra ukusa. "Priznajem: malo me stid toga! Ali, obećao mi je da će me prebaciti u vaš odjel, čim završim tečaj za komecijaliste!" - i počne cmizdriti, ni sama ne vjerujući kako je glupa bila kad je progutala tu udicu za naivne! "Jebe on tebe, mala, ali - u mozak! Neće on tebi pomoći, već će ti još i odmoći, ako može, kakav je seronja! Drži se ti nas, srednje klase! Mi te nećemo muljati lažnim obećanjima!" - održim joj kraći tečaj iz međuljudskih odnosa. Naslonila je glavu na moje rame i nastavila jecati još neko vrijeme, a onda sam popizdio, podigao joj glavu i uvalio joj jezik među krajnike, dok se još nije snašla! I začudo, umjesto da se, onako prgava i kočoperna, pobuni i brani od ovog uleta u stilu Johna Weina rukama i nogama, ona prihvati poljubac, ne samo kao prijateljski i dobrodošao nakon tuge i suza, već nekako očajnički, gotovo kao spas u zadnji čas! Bilo kako bilo, to me samo okuražilo i prešao sam na slijedeću razinu: šlatao sam kao lud po sisama koje su se nadimale i spuštale od uzbuđenja, a kad sam se zasitio toga, spustio sam ruku dolje! Bila je mokra kao čep i kad je osjetila da kopam po njoj kao sumanut, stavila je svoju ruku na moju i - još više pritiskala! Čovječe, pa ovo je nimfomanka! Kurac mi se već odavno digao i mislio sam da će pući od boli! Izvadila ga je i bez predomišljanja stala žvakati, kad u tom času u bunker uleti - Vedrana! Za divno čudo, umjesto da mi od šoka mali padne u komu, on je još više nabubrio, narastao i sad je ponosno stršao kao barjak slobode. Očito da Vedrana nije bila imuna na ovakve scene ili ju je moj mali impresionirao svojom pojavom, jer se i ona odmah potom bez riječi prihvatila posla! Sad su se obje otimale koja će lizati jaja, a koja glavić! Ludo i nezaboravno, što da vam kažem! I svaka za sebe su činile opasne, ali ovako skupa bile su savršen, eksplozivan spoj! Došao je red da i ja dokažem tko je vođa ovog tima! Prvo sam zajahao Vedranu zguza, dok je ona jezikom istraživala tajne MIrine doline. Klečala je na travi i vrištala kao kuja koju psi deru nasred trga, ali je ne tangiraju pogledi prolaznika ( ni slučajnih ni namjernih), već čeka da se na njoj izreda čitav kvart! Onda mi je to dopizdilo i okrenuo sam je na leđa, a Mira joj se čitavom težinom nabila na facu. I jednoj i drugoj pogled je bio jebozovno zamućen: ovim curama iz očiju nije virio po jedan kurac, već njih bar stotinjak! Ne znam da li sam i ja isto tako upijao njihovu strast i isijavao vlastiti užitak, ali njihov me osmijeh osokolio da se još više dam, da se totalno otkačim i nadmašim samog sebe! Kad je odlučila da Vedranu oslobodi svog čeličnog zagrljaja, to jest, kad joj je bilo dosta lizanja, sišla joj je s lica i spustila se ispod nas. O, my God! Taj osječaj: da ti jedna liže jaja, dok ti drugu jebeš - pa to je ludnica!!!Čini se da je Mira uistinu zagorila, jer je opet promijenila položaj, doslovce me odlijepivši od Vedrane i nabila se sebično i bezobzirno na kurac, kao da je samo njen i ničiji više! Sad je meni Mira sjela pičkom na facu, valjda bijesna što joj je Vedrana otela jebača usred bitke! Kako god, ja sam uživao i boljela me briga hoće li se i potući zbog mene, ali nije se činilo uopće tako loše, dapače: iza par izmijenjenih pogleda punih nekih tajanstvenih iskri moglo se naslutiti nešto mnogo, mnogo suptilnije...Doduše, iz svog položaja nisam baš mogao puno vidjeti, ali mislim da su se njih dvije ne samo pomirile, nego i sklopile neki ženski pakt, pošto su one iskre iz očiju sad zapalile vatru i pretvorile u vruće poljupce! Tako su se prvi put u ljudskoj povijesti, makar i prividno, zagrlili lijevi i desni, poljubio se Istok i Zapad, pomirio Sjever i Jug...Bio sam tako ponosan na moje sestre po oružju, koliko i zahvalan Istri na "vatrenoj vodi", pa i pametnjakoviću koji je izmislio teambuilding i paintball! Skoro sam zaplakao od dragosti, gledajući njih dvije kako se žvale, zaboravljajući da su politički neprijatelji! Ma, serem - boli mene kurac za politiku, meni je bilo važno samo: "Veni, vidi, vinci!" - kako je to lijepo rekao Cezar ili u slobodnom prijevodu: "Jebi koga možeš, nećeš koga hoćeš!" Ako je ovako bilo u Cezarovo doba, svaka mu čast: orgije su umornom ratniku stvarno melem za dušu! Nisam se više ni mogao ni htio suzdržavati: eksplodirao sam po njima, a one su se (kuje pohotne!) odmah okrenule i počele halapljivo otimati za svaku moju kap! Ma, neka im bude - zaslužile su! Na kraju su moje kolegice ipak malo došle k sebi od cuge, prvotna magija je splasnula i pozitivna energija se počela gasiti. Kao vođa tima, stari iskusni lisac i na kraju krajeva - kao jedini muškarac u ovom bunkeru, nisam dozvolio da se samo tako uruši sve što smo zajednički gradili tijekom ovog kratkog, ali slatkog izleta! ALi, jebi ga, već je zavladala ona podmukla tišina, onaj dvolični muk kad svi važu što će reći, kad više nema spontanosti i bezbrižnosti, kad svako misli na svoju guzicu i ni na što drugo...o, kako sam mrzio takve trenutke! Ali, jednostavno: stao mi je mozak i nisam više znao što mi je činiti ( a pljoska je već odavno presušila)! U tom trenu začujem nečine užurbane korake nedaleko od našeg bunkera! Za svaki slučaj, prstom dajem djevojkama znak da šute i ne paniče, pa oprezno bacim pogled: pa to je Tomo, naš dragi komercijalni direktor! Ali, što to on radi? Zastajkuje, osvrće se oko sebe i izdžepa vadi maramicu! Pa to stara kurva želi obrisati boju s rukava, iako vrlo dobro zna da se to protivi pravilima igre! "E, nećeš se ti samo tako izvući!" - kao da smo baš to u isti mah pomislili svih troje i automatski se latili svog oružja. Složno, poput tri mušketira, izletjeli smo van i izmitraljirali Tomu lopticama od glave do pete, tako okrutno osvetoljubivo, da će to jadnik pamtiti do kraja života! A kao jadnik se i ponašao: klečao je tamo i cvilio kako ne smije razočarati gazdu i kako mu moramo dopustiti da on pobijedi, ali moja ekipa i ja smo ostali neumoljivi i nastavili ga bombardirati, sve dok nismo ispucali sav arsenal od najmanje stotinjak loptica! Nakon toga smo ga ostavili da se sredi, a mi se slavodobitno vratili u logor kao jedini "preživjeli" - dakle i pobjednici ovih (itekako jebenih) igara! A još nas je čekao lov na tartufe! No, dok su uz mene "vatrena voda" i moje sestre po oružju, ne plašim se nikakvih izazova!

OGLASI

OGLASI